GUBILA SAM KOSU I IMALA 33 KILOGRAMA
U svojoj najgoroj fazi imala sam 33 kilograma, što je dovelo do toga da mi je kosa počela ispadati i više se nisam osjećala kao žensko, rekla je Ivana Škrlec (25) iz Vrbovca, koja se pet godina bori s anoreksijom. Opisuje je kao bolest koja poput parazita ispija svu ljubav iz čovjeka i izobliči ga u nešto što nije.
- Ona dođe tiho, a kad nastupa i kad se razvije, jako ju je teško izliječiti. Okidač za moju bolest je bio manjak pažnje ljudi oko mene. Nisam se uspoređivala s drugima, nego je konkretan okidač bio manjak pažnje. Samim time sam izgubila vrijednost u svojoj glavi te samopouzdanje i samopoštovanje - govori Vrbovčanka.
Dodaje kako je kad bi izašla na ulicu osjećala poglede na sebi i mislila je da je svi gledaju. Kaže kako su to bili pogledi puni stigme i predrasuda.
- Išla sam kod psihijatra na Rebro prije četiri godine i kad mi je on službeno dijagnosticirao anoreksiju, osjećala sam se u neku ruku i lakše jer sam znala o čemu se radi. No moja obitelj i prijatelji su bili jako tužni - prisjeća se i kaže da joj je najbolja prijateljica postala vaga.
- Opsesivno sam se vagala po dva puta dnevno. Čak i 200 grama više ili manje u meni je izazvalo panične napadaje - otkriva djevojka. Ispričala je kako je nedavno imala neugodnu situaciju kad je došla na razgovor za posao u kafić.
NOVA SNAGA VOLJE
- Iako već imam iskustva u radu u kafiću, žena u jednom razgovoru za posao mi je rekla da nije sigurna hoće li me zaposliti jer misli da neću moći držati tacnu na ruci. Odrađivala sam puno teže poslove i nosila čak i gajbe piva. Eto, to je bila moja snaga volje - rekla je. Čitajući mnogo o anoreksiji, zaključila je kako je ključan faktor za izlječenje upravo ona sama.
- Čovjek sebe treba maknuti iz okoline koja mu ne uzvraća ono što on daje. Kad pogledam unazad dvije godine, danas vidim da sam puno bolje jer sam počela osjećati potrebu da budem dobra prema sebi i da se maknem od ljudi zbog kojih se osjećam manje vrijednom - priča Vrbovčanka.
OPET JEDEM PRED DRUGIMA
Otac i majka su joj najveća podrška, ali i najbolja prijateljica Martina.
- Upoznale smo se kad sam radila u jednom automat klubu u Vrbovcu. Ona je zaslužna za to što sam počela jesti hranu ispred drugih. Na zadnjem vaganju kod liječnice imala sam 36 kilograma. Trenutačno sam vegetarijanka i težim prema tome da se brojka približi 40 kilograma. Želim opet postati ona stara ja - ističe. Dodaje kako vidi da hrana potiče njezine moždane stanice i da počinje ponovno pravilno razmišljati. - Zaslužujem biti kao i svaki drugi čovjek. Želim imati sva prava kao i drugi. Pravo na ljubav, hranu i sve ostalo - zaključuje Ivana.