IZ VOJSKE U VINOGRAD

Nije mi žao što sam ostavila posao u vojsci, kaže Melita. Danas ima OPG poznat po vinu, a pomažu joj i djeca

Majčinstvo mi je najdraža uloga. Smatram da smo na Zemlji upravo s tom namjerom, da svoju djecu, ako ih imamo, usmjerimo na pravi put, da ih odgojimo u kvalitetne ljude i da postanu čovjek u pravom smislu

te riječi. To je moja najvažnija životna misija. Važno mi je da djeci osiguramo normalno djetinjstvo, što i jesmo, dok je budućnost relativan pojam, možemo, ne možemo to osigurati. Najvažnije je da su djeca sretna, sa mnom kao mamom i da sam ja s njima sretna – priča Melita Vrbanek (45) iz Obreža Vivodinskog, majka Lucije (17),

Jakova (14) i Sofije (10).

Melita je nositeljica obiteljskog gospodarstva Vrbanek kojeg vodi sa suprugom Zdenkom (43) i aktualna je najuzornija hrvatska seoska žena - titulu je osvojila prošle godine u listopadu. Uz brojne obaveze na gospodarstvu najviše je ispunjavaju i vesele upravo majčinske. Obitelj Vrbanek već se petu generaciju bavi vinarstvom i proizvodnjom vina, a uz vinovu lozu koje imaju 17.000 trsova, bave se i ekološkim uzgojem 60-ak ovaca, te žitarica i hrane za njihov uzgoj koju obrađuju na 45 hektara zemlje. Uzgajaju i domaće svinje, patke, purice, kokoši, a drže i tri konja za jahanje. U moderno opremljenom podrumu, te na tradiciji i iskustvu supruga Zdenka proizvode suha, polusuha, poluslatka i slatka vina, a ovisno o godini rade i pjenušce i barikirana vina.

POBIJEDILA LJUBAV PREMA SELU

Melita govori da je svu djecu iznijela teškim trudnoćama, a da je mogla sigurno bi imala još djece. Kada je rodila treće dijete, kći Sofiju, napustila je uredski posao u Hrvatskoj kopnenoj vojsci i posvetila se obiteljskom poslu, vinogradarstvu i obitelji. - Uvijek sam znala da mirovinu neću dočekati u vojsci. Nikada nisam požalila što sam se posvetila i suprugu, djeci i cijelom gospodarstvu. Oduvijek je u meni bila prisutna ljubav prema zemlji i životu na selu. S obitelji sve se nekako poklopilo. Kako je vinogradarstvo iz godine u godinu napredovalo, počeli smo graditi i kušaonicu vina. Ove godine smo iz mjera ruralnog razvoja dobili 50.000 eura nepovratnih sredstava pa ćemo je i dovršiti. Za sada grupama gostiju nudimo degustaciju vina uz naše domaće kobasice i slaninu, a želja nam je pokrenuti agroturizam – izletište, da gostima možemo uz vina servirati domaću hranu, našu janjetinu, patke, pure, suhomesnate proizvode, sve što proizvedemo, kako se kaže od polja do stola. To je naša velika želja, a s obzirom na to da se nalazimo u Parku prirode Žumberak nadamo se da ćemo u tome i uspjeti – govori. A da je posla na imanju mnogo, jasno je kao dan.

– Na gospodarstvu radimo svi sve kako tko stigne. U kući nas živi sedmero - suprug i ja, njegovi roditelji Lovro i Ana i djeca. Nadopunjavamo se u skladu s obavezama. Uvijek ima posla u podrumu oko ambalaže, pakiranja, pranja boca, odvoza vina restoranima. Svakodnevno hranimo ovce pa se ujutro i navečer ide do njih. Tu je u sezoni rad na njivama, u vrtu i u vinogradima, a i svakodnevne obaveze oko djece. Često ih vozimo i na autobus, do škole ili na izvanškolske aktivnosti – govori mama Melita.

UŠTIMANI KAO SAT

Sin Jakov završio je osnovnu školu, trenira nogomet u klubu Vrlovka u Kamanju dva puta tjedno a utakmice igra vikendom. Član je KUD-a Vivodina i mladeži DVD-a Vivodina. Lucija je završila 3. razred srednje hotelijerske škole. Tijekom školske godine smještena je u Učeničkom domu u Karlovcu gdje volontira u konjičkom klubu, a aktivna je i u streljačkoj i fotosekciji u sklopu Doma. Najmlađa Sofija je završila 4. razred u Područnoj školi Vivodina i poput brata je članica lokalnog KUD-a i DVD-a, te pohađa i glazbenu školu. I Mama Melita je aktivna u lokalnoj zajednici te je članica roditeljskom vijeća KUD-a Vivodina i u pastoralnom je vijeću župe Sv. Lovro. Svako jutro se budi u šest sati i po potrebi djecu odvozi u školu. Kada se vrati kući najprije obiđe ovce i konje, da im hrane i vode nakon čega doručkuje s obitelji i dogovara tekuće planove za taj dan. Sukladno godišnjem dobu radi u vinogradu.

- Uz to uvijek treba ili nekoga dovesti ili nešto na vrtu napraviti. Kako u vrijeme jake vegetacije u vinogradu treba sve na vrijeme napraviti, to je prioritet, a sve drugo pokušavamo napraviti – govori te nastavlja da u međuvremenu kuhaju ručak koji je kaže pravi seljački, u 12 sati. Dan nastavljaju svatko sa svojim obavezama ili u vinogradu, u podrumu, oko životinja, na njivi sa sijenom ili u vrtu.

DJECA RADE SVE I SVAŠTA

- Često prekidam posao pa ili Jakova vozim na treninge ili odlazim po njega, dok Sofiju obavezno dva puta tjedno vozim u Glazbenu školu u Ozalj pa si za to vrijeme obavim dostavu vina ili nešto obavim nešto drugo, stalno nešto. No mene to ispunjava, nisam od onih kojima treba vrijeme za sebe, za mene se sve bazira na obitelji ili na posao. Nemam vremena biti niti bolesna, uvijek su tu nekakve obaveze. Što se tiče kućanskih obaveza srećom tu su perilica posuđa i sušilica rublja, a periodično se čisti kuća jer smo uglavnom po cijele dane vani. Zimi više kuham, a tu puno pomaže i svekrva, a ja o nastojim jednom tjedno i vikendom ispeći kolač – govori te dodaje da po

slijepodne nastavljaju svatko sa svojim obavezama. A nakon što navečer ponovno obiđu ovce i konje okuplja se cijela obitelj, večeraju i razgovaraju ili se druže kroz društvene igre.

- Uvijek krećemo od toga da je temelj svega obitelj. Zato djecu nastojimo uključiti u sve poslove. Često dok smo mi u vinogradu Jakov i Lucija odu do ovaca nahrane ih i prekontroliraju ih je li se koja ojanjila. Ne toliko zbog toga da oni nama pomažu već im tako želimo stvoriti osjećaj za radne navike i usaditi ljubav prema životinjama, zemlji, prirodi, biljkama, našem Žumberku i Parku prirode. Imamo podijeljene i kućanske poslove i uključujemo ih u sve prikladno njihovim godinama. Kad dođu iz škole znaju da moraju pospremiti posuđe iz perilice, pomesti kuhinju ili iz sušilice složiti svoju odjeću i složiti u svoj ormar. Tako pomažu meni i stječu radne navike. U vinogradu samo beru grožđe, ostalo još ne jer su to osjetljivi poslovi. Najviše vole hraniti ovce i konje, imamo ih tri i njih rado jašu. Lucija poznaje cijelo matično stado, tko je kome mama, baka, teta, sve ih zna i to je za jednu curu od 17 godina stvarno fascinantno da to tako voli. Mislim da smo uspjeli ljubav prema životinjama, prirodi i životu na selu usaditi u njih – govori smatrajući da je u odgoju na dobrom putu.

BAREM PET MINUTA ZA NJIH

A za to je, kaže, jako važno za svako dijete svakodnevno odvojiti barem pet minuta vremena. - Uspijemo svaki dan odvojiti jedan dio vremena za njih, najčešće navečer ili poslije ručka da svatko ponaosob sjedne s njima, porazgovara, grlimo ih i razgovaramo o školi i ostalim interesima. To je obavezno bez obzira na okolnosti. Dijete mora svakog dana osjetiti da je u centru pažnje – govore Melita i suprug uglas, na što dodaje Zdenko da djecu u raznim prilikama uče pravim životnim vrijednostima. Tako su se njima nedavno dogovorili da će 200 kuna uplatiti za liječenje malene Eme na uštrb slatkiša i grickalica što su djeca s oduševljenjem prihvatila. U obitelji im je jako važna vjera, o tome puno razgovaraju, zajedno mole, a nedjeljom idu na misu. - Na nedjelju ne radimo. To je dan za crkvu, dan za odmor, obitelj i druženje. Nakon mise pripremamo ručak i družimo se - govori Zdenko koji je zahvalan supruzi koja u obitelj i u imanje daje punu sebe.

- Baš daje punu sebe i puno puta sam joj se za to zahvalio. To što zajedno radimo na imanju je po meni velika prednost, cijeli dan smo zajedno i u poslu i privatno i obiteljski. To je za mene neprocjenjivo. To je privilegija, spoj obitelji, života i posla iako vjerojatno imamo više radnih sati nego da radimo u nekoj

Nastojimo održati povjerenje i složnost u obitelji te djecu naučiti ispravno živjeti i biti čovjek

Obitelj se bavi vinogradarstvom, uzgajaju svinje, purice i kokoši te imaju i konje za jahanje SUPERMAMA I STUP OPG-A

Smatramo da je obitelj temelj svega pa djecu uključujemo u sve poslove OBITELJ JE TEMELJ SVEGA

Već se peta generacija obitelji bavi vinarstvom. Imaju 17 tisuća trsova tvornici, no neprocjenjiv je osjećaj da niste nikome odgovorni, već si sami planirate kada ćete što raditi – govori Zdenko. Mamu Melitu smo upitali što bi izdvojila iz majčinstva kao najteže, a što kao najljepše trenutke. Kazala je da je, iako uvijek bude sitnih problema koji se rješavaju u hodu, najteže iskustvo roditeljstva koje su iskusili kada je Jakov s osam godina obolio od neuroborelioze, bolesti krpelja. – To je bilo jako teško, mjesec dana je bio u bolnici, no vjerovali smo da će ozdraviti što se na kraju i obistinilo. Tada smo se možda prvi puta osjećali nemoćni. U tim trenucima dođeš do saznanja da nije važno hoću li platiti ovo, hoću li moći osigurati nešto, onda vidiš da je najvažniji čovjek - govori Melita na koji se nadovezuje suprug Zdenko: – Tada smo počeli razlikovati je li bitno da je kredit plaćen u petak ili u ponedjeljak, slikovito rečeno, onda vidite da nema veze je li kamata kunu ili deset, već da vam je dijete zdravo. DUGA TRADICIJA VAŽNO JE POVJERENJE – Jedan od ljepših obiteljskih trenutaka je svakako doček naše reprezentacije na Trgu. To smo djeci obećali i ispunili. Bilo je lijepo, osjećao se taj naboj hrvatstva. Tad smo im mogli prezentirati što znači voljeti domovinu, Hrvatsku, brata, čovjeka. Tamo smo bili svi kao jedan. Od jutra smo stajali u trećem redu, nije bilo vode, ničega, no ljudi su tko je što imao dijelio s nama, pomagali, dijelili jedni s drugima. To je bio lijep doživljaj – govori Melita, dodajući da nakon toga djeca navijaju za naše reprezentacije kao da su tamo na terenu. Za kraj nam kaže da je u odnosu s djecom najvažnije steći povjerenje koje se uvijek izgrađuje. – Važno je da oni imaju povjerenje u nas kao roditelje i mi u njih kao djecu. Nikoga od njih troje ne favoriziram, svakoga volim na svoj način, a najvažnije mi je da su živi i zdravi. Kao roditelj im nastojim pomoći, nisam niti ja savršena svi griješimo, no nastojimo održati međusobno povjerenje i složnost u obitelji. Svakako je nama kao roditelju najteži zadatak djetetu prikazati što znači ispravno živjeti, ići u dobrom smjeru da postane čovjek - zaključuje supermama.