JA SAM UČITELJ
No sve to ima velike pluseve zbog kojih je odabrala rad s djecom.
- Najbolje je kad u razredu osjetim atmosferu truda, želje i pozitive. Kad učenici pitaju što im nije jasno, međusobno si pomažu i imaju razumijevanja jedni za druge, kad kritički pristupaju problemu, kad povezuju gradivo... Poseban je osjećaj vidjeti na kraju 8. razreda da su gotovo sve ruke u zraku tijekom ponavljanja gradiva iz jezika i književnosti. Onda znaš da su se njihov i tvoj trud stvarno isplatili - ističe Maja Arnautović ne skrivajući kako nije sve med i mlijeko, posebno na početku.
SADRŽAJI SU PREOPŠIRNI
- Treba vremena i strpljenja dok ne zadobijemo povjerenje jedni u druge. Nije uvijek idealno. I mi učitelji griješimo. To je normalno, no bitno je da uvidimo pogrešku i radimo na sebi. S učiteljevim entuzijazmom, dobrom voljom i dogovorenim granicama od kojih ne odstupa, sve s vremenom sjedne na
UŽIVAJTE
mjesto - ističe ona.
Maji je najgore kad je učenici pitaju zašto uče neko gradivo, a za koje i sama smatra da im neće baš trebati. Ako već govorimo o “Školi za život”, ističe, onda i program, odnosno sadržaj treba prilagoditi.
- Trenutačni program nije loš, samo ga treba reducirati i staviti veliki naglasak na ono što je bitno i primjenjivo na život. Važno je potencirati razvitak kritičkog mišljenja, kreativnosti, inovativnosti, samostalnosti u radu, ali i suradničkog rada te povezivati školski sadržaj sa životom. Zapravo, svaki dobar učitelj je i dosad to razvijao kod učenika, samo što opširnost sadržaja i očekivanih postignuća nisu dopuštali previše slobode i kreativnosti učitelja. Nadajmo se da će s vremenom ‘Škola za život’ to omogućiti. Napredak vidim u autonomiji učitelja, usklađivanju godišnjih planova i kriterija vrednovanja na razini države te zaštiti učitelja kao službene osobe. Svakako tome treba dodati više usavršavanja za rad s učenicima s poteškoćama i veće administrativno rasterećenje. U fokusu moraju biti učenik i nastava. A kako je obrazovanje, uz zdravstvo, stup društva, definitivno i pristojnije plaće - smatra riječka nastavnica. Upitana da usporedi današnje sa školstvom kad je i sama bila đak, smatra kako su se učitelji prije puno više poštovali.
- Danas su nerijetke situacije u kojima roditelj dolazi u školu i napada učitelja ili traži detaljna objašnjenja kao da je na policijskom ispitivanju. Učiteljeva diploma je dokaz da je osposobljen za rad u školi i ne treba se previše uplitati, nego malo vjerovati i dati mu vremena. Nastavnički posao je izuzetno human i svi mi radimo u najboljoj i najiskrenijoj namjeri. Naravno da i učitelj mora imati razumijevanja za roditelje i njihovu brigu, no trebamo biti svjesni da smo u svemu zajedno te da samo iskrenim i dobronamjernim suradništvom možemo od učenika stvoriti kvalitetne ljude. Različit je i učenički odnos prema radu. Nekad su djeca bila uznemirena zbog jedinice i brzo bi se javila za ispravak.
MORAMO IH NAGOVARATI
Danas učitelj mora često podsjećati, nagovarati učenika na ispravak i davati mu više prilika. Često imam dojam da se više ja uzrujavam zbog negativne ocjene nego učenik. Tad roditelj mora biti itekako uključen - smatra Maja koja učenicima savjetuje da daju najbolje od sebe jer će jedino tako napredovati, da se mjere sami sa sobom i ne budu opterećeni ocjenama, nego neka u središtu budu trud i želja pa rezultat sigurno neće izostati.
- I najvažnije, neka se vesele i uživaju u svakom danu, druženju, učenju, usponu i padu, jer će ih sve to ojačati, ali neka ne zaborave biti ljudi - zaključuje ona.