MI NOSIMO TORBU I DIJELIMO ZAGRLJAJE

‘CIJENIMO NASTAVNIKE’ Kći Ivanke Mazurkijević i Damira Martinovića Mrleta u Rijeci ide u talijansku školu. Važno je da u školi nauči biti dobar čovjek, kažu oni

Piše: MORANA ĆOSIĆ

Glazbenici Ivanka Mazurkijević (47) i Damir Martinović Mrle (58) ispratili su kćer Evu (8) u 2. razred Osnovne škole Belvedere u Rijeci.

- I sama sam profesorske profesije te jako cijenim nastavnike i znam da to nije posao, nego poziv. Eva voli školu i djeca su nam zasad zainteresirana za učenje. Vrijedi napomenuti da smo se odlučili za talijansku školu. Dakle, poklon jezik koji nakon godine dana organski poimaju - kaže Mazurkijević. Dodaje kako je to uobičajeno za Rijeku.

- Evi je sve bilo novo. Cijeli jezik. Ja imam dva stupnja talijanskog, a Mrle ga ne zna. Naša pomoć se svodi na nošenje teške torbe i zagrljaja - kaže Mazurkijević. I glazbena obitelj se susreće s tipičnim “školskim problemima”.

POPUNJEN RASPORED

- Meni teško padaju ta školska zvona, kolone ispred zgrada, Torbetine od 10 kila na tijelima od 20-ak kila. Stalno se bunim, no svi sliježu ramenima - kaže Ivanka. Početak škole za Ivanku i Mrleta znači još popunjeniji dnevni raspored. Pritom Eva i Mrletova kći Roža (12) aktivno sudjeluju u brojnim projektima svojih roditelja.

- Radimo vikende, puno putujemo, a snimanja traju i po cijele dane. Kazalište je 24-satni posao.

Jasno nam je da ljudi misle kako mi spavamo dugo, no ima tu svakakvog rasporeda. U Evinoj školi su jako susretljivi, a zasad smo prošli s minimum izostanaka. Naravno, bolje je bilo prije jer smo mogli putovati te nekoliko mjeseci živjeti tu i tamo - kaže Ivanka. Zbog obrazovne reforme ona i Mrle izašli su na ulice.

IZBACITE NEBITNO!

- Važno je znanje. Neznanje je smrt. Užasno je prepustiti sljedeće generacije nebitnim i zamarajućim, nepotpunim i neistinitim kurikulima. A kakvi su novi kurikulumi? Pa tu je toliko prijepora da vidim da će opet tu biti svega i svačega. Ako se dvije stvari promijene nabolje, pojednostavi nebitno i radi na filterima interesa učenika kako bi izrasli u pametne mlade ljude, ja sam za - zaključuje Ivanka, koja bi voljela da učenje povijesti ne bude veličanje ratnika i sukoba, te da vjeronauk, ako već treba biti u školama, ne bude uključen u redovitu satnicu. Time se diskriminiraju djecu koja ga ne pohađaju, ističe.