AKO DIJETE NE VOLI ŠKOLU, ONDA NEŠTO OZBILJNO NE ŠTIMA

PREOPTEREĆENI SU Vlado Kalember i Ana Rucner voljeli bi kad bi njihov sin i sva druga djeca bubali manje nepotrebnih podataka te se više igrali

Sin glazbenika Vlade Kalembera (66) i violončelistice Ane Rucner (36) krenuo je ove školske godine u sedmi razred Osnovne škole “Kreativni razvoj” u Zagrebu. Darian (13) za sada nije pokazao previše interesa za sviranje instrumenta, poput roditelja, ali se to s vremenom, kaže Vlado, može promijeniti. Osnovnoškolca trenutačno više zanimaju elektronika i informatika. Poput drugih roditelja koji imaju školarce, i obitelj Kalember susreće se s brojnim đačkim brigama. - Naravno da je školska torba za djecu preteška, naročito do četvrtog razreda. No sin je sad već velik i uskoro će moći nositi i mene. Često sam, noseći mu torbu dok je bio manji, razmišljao kako ima puno djece koju roditelji ne mogu voditi u školu i koja to moraju nositi sama kaže glazbenik. Dodaje kako on i bivša supruga Ana sinu pružaju maksimalnu pomoć oko učenja te su podijelili predmete koje uče, a Darian ide i na instrukcije.

RAVNATELJI BOTANIČKOG

Kad je Darian krenuo u školu bilo je, kaže, puno iznenađenja, ali sad, u sedmom razredu, svi su se šokirali koliko mnogo ima gradiva. - Onaj tko u potpunosti savlada gradivo Prirode i društva za 6. razred, može biti ravnatelj Botaničkog vrta - smatra Kalember, koji vjeruje da djecu treba poslušati i razumjeti. Dodaje da su mnoge državne institucije same sebi svrha i ne mare previše za one koje bi trebale štititi.

- Kao što vole roditelje, moraju voljeti i školu, jer ako je neki od njih ne vole, u to sam siguran jer su mi rekli, onda sa školom nešto ne štima. Školstvo postoji zbog tih malih ljudi koji su naša budućnost. I ako im se stavlja tako teško gradivo, prepuno nebitnih informacija, znači da se smatra da oni to mogu savladati. A zašto se njih baš ništa ne pita ako su toliko sposobni!?

‘TI NISI IMAO INTERNET’

Gledam to po svojem djetetu, kad ga tjeramo da uči objašnjavajući mu da su sve te informacije potrebne za opću kulturu. Sin mi kaže da sam to morao učiti jer nisam imao internet, a on će ih brzo na internetu - kad mu budu trebale. Vjerujemo im kad kažu da im je hladno, pa im trebamo vjerovati i kad kažu da im je teško. Treba im dopustiti i da budu djeca, da se igraju, kako se ne bi igrali kad odrastu - zaključuje Kalember. (mč)