JEDNOG DANA MI JE REKAO: ‘STARI, IDEM U VOJSKU’
TUGA U PODRAVINI Vojni policajac Josip Perić (25) poginuo je na autocesti A1. Udario ga je kamion. Obitelj i prijatelji su neutješni
Obitelj je sjedila u dvorištu. Na stolu su se nalazile Josipove slike, na koje su prikovali poglede. Uz onu, snimljenu povodom prve pričesti, nalazila se fotografija iz vremena dok je išao u srednju školu u Virovitici. Do nje je bila ona u odori, koju je nosio u trenutku stradanja.
Mnogi susjedi koje smo zatekli ispred kuće u Dugom Selu Lukačkom, udaljenom 10-ak kilometara od Virovitice, bili su u šoku zbog nesreće u kojoj je u srijedu popodne poginuo vojni policajac Josip Perić (25). Bio je na zadataku na autocesti A1, gdje je pratio kolonu borbenih oklopnih vozila Hrvatske vojske. Jedno od njih se pokvarilo, pa su ostali stali u zaustavnom traku. Josip je bio izvan automobila. Na njega je naletio 40-godišnjak za volanom kamiona s prikolicom. Na putu je udario i u dva automobila.
ŽELIO JE BITI SAMOSTALAN
Zbog teške tragedije u selu su podigli crnu zastavu, a njegovi tužni otac, majka i sestre ne prestaju plakati.
- Nisam ni znao da je poslao molbu za prijam u HV. Samo mi je jednog dana, prije pet godina, rekao: ‘Stari, ja idem u vojsku’. Rekao sam mu: ‘Sine, sretno’. Kako nije bilo posla, a uvijek je bio vrijedan i, ne želeći nikome biti na teretu, odlučio se za taj poziv - tiho je preko usta uspio izgovoriti otac Josip, dok je do njega sjedila supruga Božica, kojoj su tekle suze niz obraz. Kratko je kazala kako bi bilo bolje da nikad nikamo nije otišao od kuće. Dok smo sjedili uz tužnu obitelj, otac se okrenuo i pokazao nam pečenjaru koju je počeo zidati. Josip ga je zamolio da to napravi kad je prije tri tjedna odlazio od kuće u Karlovac. S obitelji je tad proveo tri tjedna svoga godišnjeg odmora.
BIO JE NAŠ MEZIMAC
Dok je gledao u pečenjaru, tiho, samo za sebe, otac je kazao da ne vjeruje kako će je ikad završiti.
- Možda i budem, jer je to ipak bila njegova želja - više za sebe je kazao neutješni otac, koji radi u Virovitici u stanici za tehničke preglede. Pokazujući mobitel, na kojem je bio zabilježen zadnji sinov poziv od utorka, kad ga je Josip pitao kako napreduju radovi na pečenjari, jer će prirediti veliku feštu kad ponovno dođe. Starija sestra Ivana rekla nam je kako ju je najstrašnija vijest zatekla dok je tražila dokumente koje ju je brat zamolio da mu ih donese. Zvao ju je u srijedu oko 12.30, dva sata prije nego što ga je udario kamion na zaustavnom traku autoceste, i zamolio da potraži dokumente koji mu trebaju. - Mislim da nema veće ljubavi od one bratske, a posebice one koju smo Marija i ja njegovale prema bratu. On je bio moj mezimac i maza jer je mlađi od mene. Znali smo se onako bratski ‘pokefati’, ali nakon toga bi uvijek pao zagrljaj i poljubac. Sad smo ostali sami - kazala je Ivana, dok je uz nju sjedila najmlađe od troje djece Perićevih, sestra Marija. Majka Božica na trenutak je smogla snage i kazala kako su uvijek bili vesela i nasmijana obitelj, iz čijeg je dvorišta prštao smijeh. Sad ih je zateklo ono najgore, morat će pokopati svoje dijete.