HEROJI VAGANCA
POKOLJ U LICI Prije 28 godina u Vagancu je ubijeno sedmero staraca. Sve je spaljeno nakon granatiranja. Mještani, naoružani samo puškama, hrabro su branili selo ...
Cijelo selo je gorjelo, sve je bilo sravnjeno sa zemljom, sve su uništili. Mi smo ostali braniti selo, iako ništa zapravo nismo mogli.
Ispričao nam je to Mile Čančar iz Vaganca u općini Plitvička jezera koji se i danas, nakon 28 godina, živo sjeća tragičnih događaja iz listopada 1991. Nakon što je 8. listopada Hrvatski sabor donio Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, Srbi iz sela su se odlučili na odmazdu. Sve su kuće ili zapaljene ili sravnjene sa zemljom, a ono malo civila, uglavnom starijih ljudi, je ubijeno.
- To je bilo bogato selo, kuće sređene, prije rata tu je živjelo oko 1300 ljudi. Čak 106 traktora je bilo u selu, pa znate koliko se imalo i radilo. Nasreću, u organizaciji velečasnog Mile Pecića iz Slunja mjesec i pol ranije evakuirana su djeca i žene. Čuvali smo ga, nismo ništa imali, nešto lakog naoružanja. S nama su u selu ostali starci. Nisu htjeli ići, mislili su neće ih, zašto bi netko dirao stare ljude, bolesne. No neprijatelj je svoj bijes iskalio na nemoćnima, na staricama i jednom starcu - govori nam Čančar.
Kata Bilen Kaćuna (84) ubijena je u svojoj kući, Manda Čančar Mandić (85) nastradala je u polju, Milka Kukuruzović - Milkaća (80), kao i njezina vršnjakinja i prezimenjakinja Mara Kukuruzović zvana Krekuša, su ubijene.
Mara je ubijena u podrumu, a zatim joj je kuća zapaljena. Ona je u njoj i izgorjela.
Rojka Mikuljen je također ubijena u svoj kući koja je zapaljena. Danu Jandrića (80), starca s drvenom nogom, ubili su ispred njegove kuće, kad je izašao iz podruma. Najprije su mu pucali u zdravu nogu, a onda ga upucali. Najstravičnija sudbina zadesila je Jelku Mikuljan - Strinu (86), koja je pronađena nakon Oluje u bunaru u dvorištu svoje kuće.
Ante Jelečanin - Kulje, seoski gostioničar, i danas se sjeća svega. On je bio među ljudima koju su je 1995. godine, nakon Oluje, pronašli u bunaru. - Otvorili smo bunar i shvatili da je strina unutra. Pokušali smo je izvući, ali ona se doslovno raspala dok smo to radili rekao nam je. Kako je starica točno umrla, ne zna, kažu naši sugovornici. Jesu li je upucali pa bacili u bunar ili su je zadavili pa bacili - nije poznato. Dan poslije ubojstva staraca ubijen je i bogati poljoprivrednik Stipe Kukuruzović (55). - Nije se bavio politikom. Pobjegao je u Bosnu, ali se vratio nahraniti svoju stoku. Tad je ubijen, ne zna se kako i tko ga je ubio. Zapravo zna se, jedan iz Korenice, ali znate... - kaže nam Čančar. Slunjski župnik, mons. Mile Pecić, koji je već više od 30 godina na službi u Slunju, bio je narodu slunjskog kraja uvijek podrška, kako danas, tako i te 1991. godine. Živi je svjedok svega što se događalo u tom kraju. Sa župljanima je prošao muke progonstva u Karlovcu i Zagrebu, kao i povratak i obnovu. On je o događajima u Vagancu u svoj dnevnik zapisao:
“Išli su od kuće do kuće i palili ako je kuća drvena, a tenkovskim topom razarali ako je zidana. Sravnili su selo sa zemljom. Kata Bilen zvana Kaćuna, starica gluha i gotovo slijepa, vjerojatno je živa spaljena u kući. Taj krvavi pir trajao je dok zlikovci nisu zadovoljili svoje najniže nagone. Ovaj posao lešinara obavili su, po svemu sudeći, domaći Srbi. Znali su vrlo dobro mnoge pojedinosti. Parola o ugroženosti Srba zvuči, nakon ovog zlodjela, kao ironija”. Za pokolj u Vagancu i ratni zločin nitko nije odgovarao.
IŠLI SU OD KUĆE DO KUĆE I PALILI AKO JE KUĆA DRVENA, A TENKOM RAZARALI AKO JE ZIDANA
svjedočanstvo župnika Mile Pecića, koji je strahote opisao u dnevniku STIPE SE VRATIO NAHRANITI SVOJU STOKU. TAD JE UBIJEN, NE ZNA SE KAKO I TKO GA JE UBIO...
Ante Jelečanin - Kulje, seoski gostioničar, o ubojstvu Stipe Kukuruzovića