Shvatio sam da sam sam kriv. To je bio put za ozdravljenje
Osjećao sam se kao da lebdim u bestežinskom stanju u nekakvoj vati, a ispred očiju mi je bilo 1000 filmova paralelno. To su bili moji životi. Pogreške, očekivanja drugih, problemi... Stavili su me na infuziju. Nisam mogao tjednima popiti ni kap vode bez da povratim, jedva sam se oporavio. Kroz sljedećih nekoliko godina hospitalizirali su me najmanje šest puta zbog istog razloga, a na ultrazvuku je svaki put nalaz bio uredan pa nije bilo nekog razloga za alarm, prisjeća se Sandi pojašnjavajući kako su liječnici nakon više hospitalizacija posumnjali da su mu suženi vodovi koji povezuju tanko crijevo, gušteraču i žuč. Endoskopski pregled, gdje su sondom kroz jednjak ušli u organe, potvrdio je sumnje, a na red za magnetsku rezonanciju došao je tek za dvije godine.
PREDAJA NIJE DOLAZILA U OBZIR
- Dotad su mi tkiva okoštala i više nisu mogli ugraditi stent kojim bi proširili vodove. Početkom 2017. opet mi je pozlilo. Požutio sam i završio na Hitnoj. Liječnici su otkrili da su mi se u gušterači počele stvarati ciste koje su se grupirale u tumorsku tvorbu. Liječnica me zvala na razgovor u svoj ured i odmah sam znao da ima crne vijesti. Rekla mi je da imam karcinom - kaže Sandi. Predaja ni u jednom trenutku nije dolazila u obzir, pa je tako smireno saslušao njezine prijedloge. Rekla mu je kako ne rade biopsiju tkiva da ne bi dodatno oštetili organe, nego je odmah predložila tzv. Whippleovu operaciju u kojoj, uz gušteraču, kirurški odstranjuju i sve okolne organe koje bi mogle zahvatiti eventualne metastaze. To je značilo vađenje slezene, dvanaesnika, dijela tankog crijeva, tri četvrtine želuca, dijela jetre i limfnih čvorova.
- Crijevo se prišiva na ono što je ostalo od želuca, no otkrio sam da i unatoč tako radikalnom zahvatu preživljenje nije ni pet godina. Na to nisam htio pristati. U to je vrijeme od raka gušterače umro Steve Jobs, a uskoro i moj tast. Opcije koje sam imao, poput zahvata u Turskoj i slično, financijski su bile neodržive. I tad sam se okrenuo najjednostavnijem što sam mogao - konopljinu ulju. Uz to sam prilagodio prehranu. Pio sam to 90 dana i rak se počeo povlačiti, tumor se smanjio. Potpuno je nestao - nastavio je Sandi. Sretan zbog te pobjede vratio se starom životu ne mareći za posljedice. Rezultat je bila ponovna kriza. U iznimno lošem stanju stigao je opet na Hitnu.
- Ponovno sam požutio, ali sad više nije bilo raka, nego mi se vratio pankreatitis. Liječnici su rekli kako sad više nemam izbora i odstranili su mi većinu unutarnjih organa. Umjesto pet sat, na
operacijskom stolu sam bio 12 sati. Gušterača je bila potpuno uništena, već je atrofirala. Citopatologija je poslije pokazala da se rak potpuno povukao, nisam imao ni jednu karcinomsku stanicu - priča Sandi i dodaje:
VIŠE OD 50 ŠAVOVA
- Organima treba vremena da se priviknu na drugačiji raspored i funkcioniranje. Nekoliko tjedana nisam ništa mogao staviti u usta, nego su me hranili kroz cjevčicu u vratu. Na trbuhu sam imao rez preko cijelog abdomena, više od 50 šavova. Nisam se mogao pomaknuti. Pojavili su se i podljevi. U bolnici sam bio 40 dana. Doma su me pustili tek u prosincu. Oporavak mi je bio iznimno težak i spor jer sam sad morao promijeniti sve u životu. Preporučili su mi da jedem samo tri vrste hrane: ječmenu kašu, pire od cikle i pire od mrkve. Ideš na zahod osam puta u danu, tuširaš se po sat vremena jer ne možeš brže. Užas. Imao sam 102 kilograma prije operacije, a dotad sam izgubio 46 kilograma doslovno preko noći.
Kako su mu odstranili gušteraču, uz svaki obrok mora piti kapsulu s enzimima gušterače za preradu hrane, a također mora uzimati inzulin.
- Preporuke s kašicama nisam mogao slijediti. Sjećam se da sam jeo ječmenu kašu za ručak i zapela mi je u grlu. Bacio sam žlicu i sve. Ja to ne mogu. Počeo sam jesti i drugu hranu uvodeći namirnicu po namirnicu, i kroz
deset dana sam ponovno jeo sve. U roku od dva mjeseca sam se potpuno oporavio, kao da ništa nije bilo. Danas se osjećam izvrsno, a od operacije doslovno nisam ni kihnuo. Nemam nikakvih zdravstvenih tegoba - kaže dodajući kako je jedina posljedica to što mu se nije vratio osjet u predjelu reza.
SUOČAVANJE S REALNOŠĆU
Smatra kako je proživljeno pozitivno utjecalo na njega. - Kad si tako jadan u bolnici, zbog bolova ne možeš čitati, gledati televiziju ili spavati. Tad si prisiljen razmišljati i suočiti se sam sa sobom. Navikli smo se na ulogu žrtve i rijetko razmišljamo o tome da smo za većinu problema koje imamo krivi sami. Trebalo mi je to da si osvijestim sve – i dobro i loše istaknuo je Sandi.
Ima sina (8) i kćer (17) iz dva prethodna braka. Djeca žive s majkama, ali su mu velika potpora te smatra kako svi zajedno, uključujući bivše supruge, imaju dobar odnos.
- Djeca su moju bolest dobro prihvatila. Prošli smo sve to uz šalu. Na moj ožiljak se sad nasmiju i zovu ga ‘Joker face’. Izgleda im kao veliki Jokerov osmijeh. Kod nas je uvijek sve išlo na zafrkanciju - kaže Sandi. Tijekom liječenja zainteresirao se i za ayurvedu te je općenito promijenio pogled na život. Samo zbog te promjene, zaključuje, vrijedila je muka koju je proživio.