‘UROD JE UPOLA MANJI I JOŠ SU OTKUPNE CIJENE NISKE...’
POLJOPRIVREDNICI U DOLI NI NERETVE UPOZORAVAJU NA ‘LOŠU PRAKSU I OBARANJE CIJENA’
Nepregledna polja mandarina u neretvanskoj dolini ovih dana dočekuju berače slatkih, sočnih plodova. Iako je urod prepolovljen, a berba i otkup počeli su ranije nego lani, čini se kako to nije utjecalo na cijenu ovog hrvatskog brenda iz doline Neretve. Tek što se krenulo s otkupom prvih mandarina, započele su “neretvanske muke po mandarini”. Krajem rujna započeo je službeni otkup ranih sorti, koji će se nastaviti kako koja sorta bude dolazila na rod sve do kraja godine. Dok kupci na tržnicama posebno traže neretvansku mandarinu zbog kvalitete, poljoprivrednike muče druge brige. Otkupne cijene su sramotno niske, poručuju poljoprivrednici.
- To se događa već desetak godina, jer ne može se dozvoliti da nekoliko pojedinaca upravlja cijenom otkupa i izvoza na europsko tržište - rekao je Tomislav Markota iz Rogotina i dodao: Svjesni smo da postoji konkurencija iz Španjolske i Turske, ali smo sigurni kako transportom i drugim stvarima možemo utjecati i imati dobru cijenu. Stvar je loše trgovačke prakse, dogovora i obaranja cijena - rekao je Markota. Veletrgovci, između sebe obaraju cijene da bi mogli što više prodati i nema mehanizma tko kontrolira cijenu. I dok Hrvatska izvozi, u isto vrijeme uvozimo iz Turske.
- Neki dan smo dobili podatak i slike turske mandarine u hladnjači u Zagrebu. Po meni nedopustivo. Država treba uvesti mehanizme stroge kontrole u protivnom ovom neredu nema kraja. Nažalost, roba iz Turske nije ušla na naš granični prijelaz nego uđe u Rumunjskoj ili Bugarskoj. Ušla je u EU i onda ona “putuje” bez problema i nitko je ne kontrolira. Dolazi u Hrvatsku i što je najgore ta roba se čak po nižoj stopi PDV razduži da bi se prodavala za gotovinu.
‘MA TO JE ČISTI ŠVERC’ Ustvari, radi se o čistom švercu. Ne možemo mi kontrolirati granicu, to je u nadležnosti države. Sve to rade trgovci koji jeftino kupe u Turskoj, a ovdje skupo prodaju - ističe Željko Bjeliš, predsjednik udruge Neretvanska mladež. Kada prodaju na malo po tržnicama po cijeni od 7-8 kn/kg, zadovoljni su, ali je problem su količine. Postali su preozbiljni proizvođači i ne mogu više prodavati na “maloj vagi”.
- Moramo ići na veliko i a tu su problem otkupljivači. Jer već na početku berbe imamo probleme i pad cijene. Tako da danas za prvu klasu otkupljivači plaćaju manje od dvije kune dok za drugu klasu plaćaju 1,50 kn što u prosjeku iznosi ispod dvije kune za kilu neretvanskih mandarina”, ozbiljno će Markota. Proizvođači cijenu najviše vole gledati kroz vrijednost plastične gajbe od 20 kila neto. Po njoj se najlakše može odrediti stvarna cijena. - Znači ako je prosječna cijena dvije kune ta gajba mandarina bi trebala biti 40 kuna. Nažalost tu se rade velike manipulacije. Problem je osnovni jer se ne poštuje zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi. Otkupljivači ne važu robu na prijemu robe i ne izdaju otkupni blok kako bi po zakonu trebali - kaže Bjeliš. Dodaje i kako u trenutku otkupa mandarina ide na dozrijevanje još dva tri dana, potom se razvrstava, slijedi “kalibriranje” (razdvajanje po veličini) i tek potom se važe i pakira. Tek tada proizvođač dobiva podatke o stvarnoj količini i cijenama.
- Proizvođač nije prisutan kada se mandarina kalibrira i važe. Uvijek su moguće manipulacije robe. Na površini od oko dvije tisuće hektara nasada mandarina prošlogodišnji urod je bio oko 60.000 tona. Ovogodišnji urod se procjenjuje na
‘NEDOPUSTIVA JE SITUACIJA DA SMO MI NEKI DAN DO OBILI SLIKE TURSKIH MANDARINA U SKLADIŠTU U ZAGREBU. NITKO TO NE KONTROLIRA’
procjenjuje na oko 35.000 tona. Hrvatska potroši oko 15.000 tona mandarina, Srbija desetak, a BiH oko 5.000 tona mandarina. Ove zemlje uz Sloveniju mogle bi potrošiti cjelokupan ovogodišnji urod mandarina, bez izvoza u Češku i Slovačku koje su, rekoše nam značajno tržište za neretvansku mandarinu.
INVESTICIJA OD 10 MIL. E Nažalost ovdje nije kraj mukama za neretvanske poljoprivrednike. Da bi se izborili za što bolji plasman, kako na hrvatskom tako i europskom tržištu potrebno je oduprijeti se otkupljivačima koji diktiraju niske otkupne cijene. Za to im je potrebna hladnjača koju opet ne mogu bez pomoći države sami investirati. Sve hladnjače su u rukama trgovaca. Sami nisu u mogućnosti kupiti hladnjaču i sve potrebno jer je to investicija od nekih desetak milijuna eura. Kada bi im država pomogla lakše bi, poručuju to ostvarili. Tada bi sami diktirali tržišne cijene koje zasigurno ne bi bile za njih koji uzgajaju mandarine male, a i kupci bi bili sigurni da kupuju domaće zdravo, a ne uvozno sumnjive kvalitete.