NIJE HRABROST OTIĆI IZ HRVATSKE, VEĆ JE HRABROST OSTATI TU

Liječnici u zagrebačkoj Traumi napravili su čudo. Djevojci su ponovno u funkciju stavili nogu otrgnutu u prometnoj nesreći. Slučaj kakav još nije za bilježen u svjetskoj medicinskoj literaturi. Slučaj vrijedan maksimalnog divljenja i poštovanja. Da, to su naši liječnici – vrhunski majstori svog zanata, stručni, top klase, nema toga za što nisu sposobni. Istodobno, ovo je i apsurd našeg zdravstva, jer ti ljudi, s kvalitetama koje bi poželjele najprestižnije svjetske klinike, rade potplaćeni u sustavu kaosa i nereda, koji uništava politika, a kolateralne žrtve su podjednako i zdravstveni radnici, i pacijenti. Ta ista politika čudom se čudi odljevu liječnika iz Hrvatske, puna su im usta mjera koje treba poduzeti da liječnici ostanu ovdje, a pritom ne čine apsolutno ništa da ih motiviraju i olakšaju im uvjete rada. Gledamo posljednjih dana kako neki probisvijeti kradu kotače s liječničkih automobila ispred KB Dubrava. Nije dugo trebalo da na društvenim mrežama krene zezancija kako je država napokon pronašla način da zadrži liječnike. No u toj je sprdnji i mnogo ironične istine, jer se potezi države i politike, kada su liječnici u pitanju, doista svode na kokošarsku krađu automobilskih kotača. Pa smo na kraju došli do nepobitne činjenice da nije hrabrost otići iz Hrvatske, već je hrabrost ovdje ostati. A vi, dragi nesposobni ministre zdravstva, kao i svi vi budući ministri, za koje još gajimo neku sitnu nadu da ćete biti sposobniji , možete se jedino nakloniti pred svim našim sjajnim doktorima čije radno okruženje sustavno uništavate, iako ste i sami iz iste branše. Možete im se, ministre, usput i duboko ispričati zato što im otežavate rad umjesto da ih motivirate, a onda napokon početi obavljati posao kako treba, da barem malo kompenzirate sve katastrofalne poteze koji su za sada jedino po čemu ćete ostati zapamćeni.

MINISTAR ZDRAVSTVA MOŽE SE SAMO NAKLONITI SVIM LIJEČNICIMA KOJI SJAJNO RADE SVOJ POSAO