DEČKI, TO JE BILO LOŠE, ALI GUŠT JE EURO SLAVITI KUĆI

Tako je to, shvatili ste, s Hrvatskom. Ako postoji težak, brdoviti put, budite uvjereni da ćemo mi krenuti njim. Jer, zašto bismo pojednostavili kad možemo zakomplicirati? Ili, zašto bi naša posljednja utakmica bila revijalnog karaktera, kad možemo od nje napraviti spektakl?! Scenarij iz Cardiffa već je viđen. Sjajan početak, gol, vodstvo, fešta... I onda ništa. Tako je bilo u Budimpešti i u Azerbajdžanu. Perišić, Jedvaj, Kovačić, Petković, Lovren... Nitko nije pokazao ništa. Da na Kovačiću nije bio prekršaj kod gola Walesa, vjerojatno se ne bismo ni sjetili da je igrao. Perišić je bio daleko od lopte, Vlašić dobro krenuo pa stao, Jedvaj nije mogao točno dodati ni na dva metra, Lovren umalo napravio bespotrebni penal... Za Rakitića kažu da je ušao u drugom poluvremenu, no to još moramo provjeriti. Ali, valjda ste sve ove godine uz našu reprezentaciju naučili da ne ide ništa bez nervoze. Tako je bilo 1998. kad smo u dodatnim kvalifikacijama igrali protiv Ukrajine, pa 2004. u dvije utakmice protiv Slovenije. To nam nije bilo dovoljno dramatično, pa je još Igor Tudor morao dobiti crveni karton, u trenutku kad nam je trebala pobjeda. Pa 2012. i kvalifikacija s Turskom, 2014. s Islandom i crvenim kartonom Marija Mandžukića, i konačno 2018. Grčke... Dečki i cure, ako ste mislili 16. studenog doći na Rujevicu, pa uz kokice i pivo, opušteno pratiti posljednjih 90 minuta, navijajte za Njemačku. Ili Španjolsku. Ovo je Hrvatska, tu nema lagano. Ali, bit će veći gušt. Vjerujte, nema ljepšeg osjećaja nego u posljednjih 90 minuta osigurati Euro, pa proslaviti u domovini.