Ljudi se čude, ali i ja znam kuhati
Tako da sam odlučila otići od kuće. Nije mi bilo svejedno. Izet je otišao zbog posla i ostavio sve u Zürichu, a ja sam otišla zbog njega. Nisam znala što me čeka. Nije ni on, ali imao je posao, raspored. Bilo mu je puno lakše upoznati nove ljude. Uđeš u novi klub, tu su suigrači, stožer. Meni je bilo teško stvoriti kontakte, upoznati se s nekim. Trebalo je vremena da se naviknem, ali mi je uvijek bilo bitno da ne pokazujem Izetu koliko mi je teško.
SKORO ZAKASNIO NA SVADBU Nisam htjela da mu otežam situaciju ili da ima neki loš osjećaj, da me odvojio od obitelji i svega. Sama sam se organizirala. Tad mi je i priznao, znao je da sam žena za njega i ja sam znala da je on “taj”. Željeli smo se vjenčati. No ni tu nije sve ispalo po planu. Imao je nogometnih obaveza prije vjenčanja. Njegov let iz Sarajeva bio je tri puta otkazan. Hvatao je taksi u pola noći da bi stigao do Zagreba i sljedećeg jutra mogao poletjeti prema Švicarskoj. Hvala Bogu, stigao je sat vremena prije vjenčanja i sve je odlično završilo. Od tada je prošlo pet godina, a pitanje prinove stalno nam se nameće. Imam tu neku drugu teoriju, možda drukčije nego druge žene nogometaša. Nekoliko puta su mi se majke žalile kako su se probudile u tri ujutro i morale ustati, a suprug nikad ne ustaje. Jasno je da on ne može ustati jer se mora dići u devet da bude spreman za trening. Mora biti odmoran na treningu, da se ne bi ozlijedio. Da dobijemo dijete, ja ne bih očekivala od Izeta da ustaje noću. Najbolje je da i jedno vrijeme odvojeno spavaš. Ne želim mu remetiti ritam. Ali takva sam ja. Izet mi je prioritet. Znam da živi za nogomet. Bitno mi je da Izet može živjeti svoj san što dulje. Imali smo specifičnu situaciju, puno smo se selili. Izet nije otišao u jedan klub i bio pet godina tamo. Koliko smo se selili, da sam imala još dijete uz to i s njegovom ozljedom, kad nije mogao ni u krevet leći sam, mislim da bi bilo još teže. Kad je riječ o prinovi, to se ne može planirati nego se desi. Nema perfektnog momenta za to. Vidjet ćemo u sljedeće dvije do tri godine što će se dogoditi. Dotad živimo sami. Volim se buditi vrlo rano, no od kada sam s Izetom, budim se kad i on, da mu ne bih poremetila ritam zbog treninga. Stalno nešto radim. Ne mogu sjediti mirno kod kuće. Imam zapisane liste što ću raditi da ne bih zaboravila nešto. Kad zbog posla moram na put, Izet nije izgubljen. Zna oprati veš i staviti robu na sušilo. Ipak uvijek gledam da Izet ima što manje za raditi jer se mora koncentrirati na svoj posao. Često ga po cijele dane nema kod kuće zbog obaveza, no kad smo skupa, volimo otići u restoran družiti se sa suigračima i prijateljima. A kad ne izlazimo, onda ja kuham. Drugima je vjerojatno jako šokantno, ali i ja znam kuhati. Trenutačno živimo u Zagrebu. Prvi put kad smo otišli u Njemačku, uzeli smo prelijep stan i namjestili ga te smo onda nakon godinu dana otišli. Hvala Bogu, moj otac ima transportnu firmu, pa sam ga odmah mogla nazvati i reći: “Treba mi kamion hitno”. Drugi ljudi nemaju tu mogućnost. U nogometu nikad ne znaš što će biti.
‘NISAM NIKAKVA KRALJICA’
Za nas je najpraktičnije rješenje da je namješten stan. Ali uvijek se divim prijateljicama kad vidim da imaju lijepu kuću. No Izet i ja smo se dogovorili da nam sad to nije potrebno. Kada dođe vrijeme za mirniji život, kupit ćemo kuću, a želja mi je pokrenuti vlastiti salon. Nisam uobražena i nisam nikakva kraljica. Mlada sam cura koja se voli dotjerati i koja voli modu. Izet i ja volimo pomagati drugima. Preuredili smo Pedijatrijsku kliniku u Travniku i uskoro ih idemo posjetiti da vidimo kako su. O nama će predrasuda uvijek biti i pomirila sam se s tim. Kad se slikam za Instagram, neću biti bez šminke i s masnom kosom. To ljudi i žele vidjeti. Ali inače sam doma obična žena - u tenisicama, trenirci i bez šminke. Nakon sedam godina takvog života mogu iskreno reći da sam se navikla na sve, našla sam svoj ritam. Sretna sam.