‘TJEŠIO SAM P NI MENI NIJE B Vatrogasac Franjo (65) kaže da 30 godina radi na Dinamovim utakmicama: Ova je momčad posebna
REKAO SAM PERIĆU DA DIGNE GLAVU JER NIJE SVE TAKO CRNO. NIJE MI NIŠTA ODGOVORIO... RADIO SAM I NA UTAKMICI PROTIV ZVEZDE 1990., PROŠAO PUNO TOGA, ALI SAD SAM BAŠ PONOSAN
Bilo mi je teško gledati ga takvog, znam da trebam suzdržati emocije, ali mi to sve proživljavamo s njima. Ja, evo, već 30 godina.
Franjo Kelbas (65), voditelj osiguranja DVD-a Maksimir na utakmicama Dinama, uskoro će u mirovinu, a Dinamo mu je priuštio nezaboravnu utakmicu. Nakon remija sa Šahtarom 3-3 prvi je tješio dinamovce zbog izgubljena dva boda. Dino Perić došao je utučen do reklame, sjeo i prekrio lice dresom.
- Rekao sam mu: ‘Nije svijet propao, opet ćemo se svi veseliti vašim pobjedama. Digni glavu, nije sve tako crno’. Perić mu, priča nam Franjo, nije ništa odgovorio.
ŽELUDAC ME PROBADA...
Rođeni Zagrepčanec veliki je navijač Dinama od malih nogu, a uz to živi nedaleko od Maksimira. Na Bjeličine je dečke, kaže, ponosan. - Gledam ih cijeli život, a već 30 godina ne propuštam utakmicu. Teško je, zbog posla ne smijem pokazati emocije, a kad loše krene, želudac me probada. Kad je dobro, onda srce lupa, ne znam kako da to objasnim, ali znate... - iskreno
Franjo Kelbas o razgovoru s Perićem nam opisuje. Utakmica protiv Šahtara bila mu je najteža za gledanje.
- Bio sam i na onoj neodigranoj utakmici protiv Zvezde (13. svibnja 1990.), možete me vidjeti na snimkama. Bio sam na službenoj dužnosti, a od te sam se utakmice i više približio klubu. Kad to doživite, kada doživite i 5-0 protiv Partizana, to ne zaboravljate. Vezan sam za ovaj klub govori nam vatrogasac pred umirovljenjem.
- Ova utakmica me posebno potresla, i to kao nijedna druga, čak niti te davne, legendarne. Znate zašto? Zato što opet vidim Zagreb koji diše plavim plućima, a ovi dečki bore se za klub kako već dugo nije nitko - priča nam
Franjo, ali ne boji se da će ovaj remi pokolebati Bjelicu i njegove dečke.
- Ma ja vjerujem Bjelici, a vjerujem i tim dečkima. Mislim da ćemo pobijediti Atalantu, a čak bi i City mogao pasti pred ovim navijačima, ovom publikom. Ova ekipa ima karakter, volju i dušu. Siguran sam da mogu napraviti sve što požele - srčano, navijački nam govori strastveni dinamovac.
BEZ NEREDA I BAKLJI
Javne skupove osigurava još od Univerzijade 1987. u Zagrebu, a iako ga često oduševe, sinoć je, kaže, bio posebno ponosan na navijače. - Što da vam kažem?! Nije bilo baklji, nije bilo nereda, ružnih povika. Imam već iskustva, prošao sam puno toga na Maksimiru, no ovo sinoć... Stvarno me čini ponosnim - zaključio je Franjo Kelbas. Vatrogasac koji će biti tu i u nedjelju protiv Rijeke, opet se radovati i plakati s Dinamom, kad umjesto 30.000, nažalost, bude možda 3000 navijača. On će i dalje znati reći koju lijepu riječ svojim miljenicima, jučerašnjim pognutim glavama s travnjaka pružit će utjehu:
- Ajde, dečki, nije još gotovo!
raduje se što Zagreb opet diše ‘plavim plućima’