Ubio je mamu, gledao me u oči smješkao se
GNJUSNO Zoran je Anicu zaklao i bacio u jamu. Mjesecima je glumio da se s njom dopisuje
Nije to čovjek, to je životinja! Ne vjerujem u njegov PTSP jer on je luđak oduvijek bio. Izbo je moje dijete nožem i bacio je u govna, u septičku jamu, a onda je, prije dva tjedna, došao k meni i mužu koji boluje od raka, grlio nas i ljubio..., započela je majka ubijene Anice Buila (46) iz Petrovaca.
- Maltretirao ju je cijeli život, ali ona je to tajila zbog svojih sinova i jer nije nigdje radila. Nije imala svoj novac, a on joj nije dopuštao da radi. Morala je trpjeti i šutjeti, spašavati sinove. Kako je koji stasao, tako ga je poslala k meni, da ih makne od oca tiranina. Nekad bi otišla od njega, kad bi joj prekipjelo, ali ne možeš od gada otići. Žalila mi se, ali nikad nije rekla baš sve. Nažalost, sad vidim da sam je zapravo loše slušala. Da sam bolje slušala odvukla bih je od tamo i dovela kući - kroz suze govori Ljerka Kleković iz Ivankova nedaleko od Vinkovaca.
SAM TIPKAO SVE PORUKE
Upravo je ona prijavila policiji kćerin nestanak još 29. srpnja, kad je shvatila da ne uspijeva dobiti kćer na telefon mjesec dana. Na temelju te prijave, tri mjeseca kasnije, policija je otkrila gnjusan zločin. Naime, višemjesečnom potragom, obavljenim razgovorima, provjerama niza lažnih dojava, policija je sve više sužavala krug sumnjivih osoba, da bi na kraju “svjetlo palo” samo na Zorana Builu (50), Aničina supruga, branitelja i
PTSP-ovca. Policiji je govorio kako ga je žena napustila zbog nesređenih bračnih odnosa, a to je potkrepljivao SMS-ovima koje je navodno dobivao od nje, a koje je zapravo, kako se kasnije ispostavilo, slao sam sebi.
VOZIO SE OKOLO ZBOG SIGNALA
- PU vukovarsko-srijemska već tri mjeseca intenzivno radi na traženju nestale. Bio je ovo najkompliciraniji potražni slučaj koji smo imali u zadnje vrijeme, a i najgnjusnije ubojstvo. Radili smo puno rekonstrukcija potencijalnog nestanka žrtve, ali se najcrnji pokazao točnim - rekao je načelnik Vlado Božić na konferenciji za novinare. Buila je po selu svima govorio kako ga je žena napustila, a potom policiji dojavljivao kako je otišla raditi sezonu na moru, pa je viđena ovdje i ondje. Nekoliko dana nakon što je Aničina majka prijavila nestanak, on je policiji pokazao poruke koje mu je navodno supruga poslala sa svojeg mobitela. Prava je istina bila da je on zadržao njezin mobitel nakon što ju je ubio i sam sebi slao poruke. Sjeo bi u auto, vozio se po selima u okolici Vukovara i Vinkovaca kako bi signal s mobitela išao u raznim smjerovima i slao poruke s Aničina mobitela na svoj. Stvarao bi čitavu konverzaciju, koju bi potom pokazivao obitelji i policiji. No onda je učinio jednu pogrešku. Umjesto sa svojeg telefona, poruku je svojem kumu pogreškom poslao - s Aničina!
- Upravo te poruke stavile su njega na prvo mjesto osumnjičenika. Utvrdili smo da ih nije slala ona i potom ga podvrgnuli poligrafu. Pojavile su se kontradiktornosti u izjavama pa smo potom opet išli detaljno pretražiti kuću. Tek tad uočili smo da je septička jama dodatno osigurana. Ispumpavanjem jame otkriveno je tijelo zamotano u deke. Obdukcijom je utvrđeno da je žrtva zadobila ubodne rane hladnim oružjem. Ubojstvo je bilo u srpnju - kažu u policiji.
- Od svibnja ove godine mama i Zoran živjeli su sami u kući. Nas četiri brata otišli smo od njih, svatko u nekom periodu života. Ja sam otišao čim sam mogao jer nisam više htio trpjeti njega tiranina, njegov vojni režim. Bio je nikakav otac, prestrog i nasilan. Nažalost, zvao sam ga ocem cijeli svoj život iako mi nije biološki otac - kaže Ivan Smolčić (26), Aničin sin iz prvog braka. Ima ih dvojicu.
SVI SINOVI SU OTIŠLI
- Mama je bila trudna sa mnom kad su se moji roditelji rastali. Imao sam pet godina kad je upoznala Zorana i kad smo se k njemu preselili. Bio je oduvijek strog, lud, u početku je pio, pa je završio na psihijatriji, a onda su mu rekli da ima PTSP i dali mu tablete za živce. No on ih baš nije uzimao. Brak su imali nikakav jer je on često bio nasilan, ali mama je to trpjela vjerojatno zbog nas. Dobili su još dva sina, ali i prema njima je bio takav. Svi smo živjeli zajedno, a onda je moj stariji brat otišao, oženio se, ja sam otišao kod bake u Ivankovo čim sam mogao, potom se i drugi brat odselio. Ostao je samo najmlađi, njemu je 20 godina. I on je htio otići, pa sam ga u svibnju doveo kod bake, da živi sa nama. Mama je htjela otići od Zorana, ali ga se bojala, zapravo se najviše bojala ostaviti brata samog s njim. Svi smo ga se bojali, pa mu se nitko od nas nije htio suprotstaviti ni kad je mamu dirao. Sad mi je krivo.
GRLIO ME I LJUBIO
Da smo je branili, možda do ovog ne bi došlo - kazuje shrvani Ivan, kojeg je vijest o maminoj smrti pogodila kao grom iz vedra neba. Naime, on nije mislio da bi Zoran bio u stanju ubiti mamu i tri mjeseca je neprestano tražiti, davati oglase, zvati koga kod je znao.
- Tražili smo je svi, i mi braća i baka. Danima i noćima smo hodali po Vukovaru, po selima, provjeravali sve što su nam ljudi dojavljivali. Zvao sam je na mobitel, uglavnom je bio ugašen, pisao na Facebook jer smo se tu često znali dopisivati. Kad nam je Zoran došao pokazati mamine poruke, odmah sam znao da to nije ona pisala. Ona nikad ne bi nas sinove nazivala lažovima i propalicama, što je pisalo u jednoj od poruka. Nekoliko puta sam ga pitao gdje je mama, neka kaže ako joj je nešto napravio. On me grlio i ljubio, govorio da ne zna, da nas je sve ostavila. Prije deset dana bio sam opet kod njega, rekao sam mu da mu ne vjerujem, pretražio sam cijelu kući da nađem bilo što. Sve njene stvari bile su tamo, sve cipele. Pa odnijela bi nešto da je otišla. Sjedio sam dva metra od te septičke jame i razgovarao s njim. Dva metra od mjesta na koje mi je bacio mamu. Kad su pronašli tijelo u septičkoj jami i izveli ga iz kuće u lisicama, on me hladnokrvno gledao u oči, smješkao se čak. Kakav čovjek moraš biti da četiri mjeseca glumiš da ne znaš što si napravio, da se praviš osjećajan, da lažeš sve oko sebe. Osjećam se užasno priznaje Ivan dodajući kako niti jedna kazna neće biti dovoljna da monstruma od njegova “oca” kazne za učinjeno.
- Prije nekoliko dana je Zoran došao k mojem bratu i njegovoj maloj kćeri, ljubio je malenu i govorio: ‘Djedovo oko’, zezao se s nama - kaže Ivan, u nevjerici da netko može tako hladnokrvno ubiti, a potom nastaviti sa životom kao da se ništa nije dogodilo.
Samo je jednom Anica pokušala stati na kraj nasilnome mužu, pa ga je, protekle godine, fizički napala i zaprijetila mu. On ju je prijavio policiji i dobila je prijavu za prijetnju, zabranu prilaska njemu i kući. Za to je vrijeme bila kod mame u Ivankovu i strahovala je za najmlađeg sina. Čim je mogla, otišla je nazad u Petrovce.
- On je nju tukao i psihički zlostavljao, a ona na kraju ispala nasilnica. Kad sam ga pitala gdje mi je kći, on mi je rekao da ne zna, da je otišla s nekime u crvenom autu osječke registracije. Ali policiji nije znao opisati taj auto - kaže Aničina majka dodajući kako je Zoran podvojena ličnost i psihopat i da je zbog toga mjesecima uspješno obmanjivao sve oko sebe.