ČUVARKUĆA JE SPAS KOD SITNIH OZLJEDA

SVESTRANA BILJKA Skromna čuvarkuća ima vrlo slična svojstva kao aloe vera, no njezino je djelovanje nešto blaže

Čuvarkuća (Sempervivum tectorum) od davnina se sadi na krovove jer se smatralo da štiti od groma.

Podrijetlo ove zimzelene trajnice je nepoznato premda se smatra da potječe iz Meksika. No odlično se udomaćila u našim krajevima pa obilno raste u pukotinama stijena, po zidovima i krovovima na sunčanim mjestima. Ova otporna biljka može podnijeti temperaturu i do 60 stupnjeva Celzijevih. Povremeno, sredinom ljeta iz rozete izraste uspravna, do 40 cm visoka cvjetna stabljika sa zvjezdolikim cvjetićima na vrhu. To je znak da se životni ciklus biljke približio kraju - nakon cvatnje rozeta iz koje je iznikao cvijet propada, ali zato čuvarkuća stvara male rozete koje razvijaju korijenje i postaju odvojene biljke. Čuvarkuća je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka u pružanju prve pomoći, osobito kod kožnih oboljenja. Njezini listovi sadrže sluzavi sok koji ima ljekovito, umirujuće i rashlađujuće djelovanje na kožu. Djeluje slično kao aloe vera, ali nešto slabije. Svježe iscijeđeni sok iz listova još se od antičkih vremena koristi protiv kožnih tegoba.

DOSTUPNA CIJELE GODINE

Osim sluzi, listovi čuvarkuće sadrže jabučnu i mravlju kiselinu, mineralne tvari, šećer i vitamin C. Listovi se beru po potrebi tijekom cijele godine i za liječenje se uvijek koriste svježi. Budući da su ugodnog, kiselkasto slankastog okusa, sitno narezani svježi listovi mogu se dodavati zelenim salatama. Čuvarkuća je ponajprije poznata kao ljekovita biljka koja pomaže protiv opeklina, bolova u uhu i kožnih tegoba, a može se piti i kao čaj.