ŠONJE: DJECA NAM NE NAPREDUJU I KRIZA JE DUBOKA
Ekonomist Velimir Šonje dao je opširnu analizu štrajka prosvjetara te kako je štrajk ukazao na ogromne probleme u upravljanju cjelokupnim sustavom.
- Koncept podatka širi je od koncepta brojki. Podatak ili opažanje uključuje boju, miris, dojam, odnos, sve ono što opisuje cijeli kontekst. I osjećaj je podatak. Podatak nastaje opažanjem koje se samo ponekad sažimlje u obliku statističke brojke.
IMA LI LOGIKE?
Ne ulazeći ovdje u filozofsko pitanje mogu li se sva opažanja opisati brojkama, jasno je što želim reći: u analizi i upravljanju koje se temelji na analizi (ili ju samo koristi) ne ograničavamo se samo na ono što možemo (brojčano, statistički) izmjeriti. U analizu uključujemo i podatke čija je narav drukčija, piše ekonomist Velimir Šonje na blogu arhivanalitika.hr. - Ukratko, svjedoci smo puno šireg fenomena od samoga štrajka učitelja. Ovo je indikator opće krize upravljanja u javnom sektoru.
Naime, nitko više ne shvaća kako funkcionira kritični sustav upravljanja ljudima i nagrađivanja u državnom sektoru. Koji je smisao vladine diskrecijske manipulacije koeficijentima? Kako se „složenost posla“prevodi u brojke – koeficijente? Kako se razlikuje složenost od intenziteta rada? Kako se mjere rezultati i kako se to pretvara u nagrade zaposlenih? Postoji li ekonomska logika u određivanju stopa rasta osnovice, ili je sve prepušteno političkom voluntarizmu kao onda kada je premijer zamislio da će objavom o rastu
osnovice
VIŠE RAZINA 2+2+2=6,12% riješiti problem, da bi samo dva sata kasnije dobio težak politički udarac kroz poruku da se štrajk nastavlja jer sindikati nisu tražili povećanje osnovice nego koeficijenata. U kratkom je roku jasno kako vlada želi duh koeficijenata zadržati u boci, jer kreću traženja drugih javnih službi - tumači Šonje, te nastavlja:
- U vodopadu pitanja pokrenutih ovim štrajkom posebno se ističe ono koje se tiče rezultata rada učitelja. PISA testovi još su 2015. pokazali da nam djeca ne napreduju; zaostaju u mnogim područjima. Pogoršanje rezultata državne mature recentno je potvrdilo ovaj nalaz. Kada se sve zbroji i oduzme, pred očima nam se formira siva slika zapuštenog, politiziranog i jedva upravljanog sustava koji pati od još jednog problema koji se teško probija do javnosti. Kada je u Otvorenom postavljeno pitanje broja učitelja koji raste iako se broj djece smanjuje, sindikalni su predstavnici požurili začepiti tog duha u boci.
BROJKE SU JASNE
Problem su proglasili nepostojećim, iako je Ivica Brkljača pokazao da bi prvo trebali otići na adresu Državnog zavoda za statistiku i pitati ih otkud ona službena brojka o rastu broja učitelja u osnovnim i srednjim školama za nekoliko tisuća nakon 2005., otkada je ukupan broj djece u školama pao za gotovo 100.000? Postavlja se pitanje kako smo došli do ovakvog školskog sustava koji je pretrpan učiteljima, što samo po sebi ne bi bio problem kada bi se rezultati hrvatskih učenika na međunarodnim testovima poboljšavali i kada bismo imali osjećaj da obrazovni sustav priprema sljedeću generaciju za izazove globalnog gospodarstva 21. stoljeća.
ONI SU TVORCI SUSTAVA
Potrebno je kopati mnogo dublje od prikazanih brojki da bi se došlo do suvislih dijagnoza i rješenja. Međutim, i ovakve brojke služe kao potpora središnjoj tezi ovoga teksta: ovo je indikator duboke krize upravljanja u državnom sektoru. Kriza je to čiji su akteri i vlada (tj. vlade), sindikati javnog sektora i zaposleni. Prvi, jer su odgovorni i kreiraju politike. Oni su tvorci sustava. Drugi, jer već godinama ne izazivaju taj okvir, već ga prihvaćaju i oportunistički se zadovoljavaju borbom za plaće u doba kad se donosi državni proračun. A da je riječ o tangu za dvoje svjedoče naši javnosektorski Aladini koje smo već opisali: činjenica da i jedni i drugi imaju svog duha u boci nad čijim izlaskom strepe. Bez obzira kako završio, ovaj će štrajk ispuniti svoju širu društvenu svrhu ako bude shvaćen kao simptom dublje društvene bolesti – upravljačke zapuštenosti javnih sustava, njihove politizacije i prepuštenosti političkim mišićima; ad hoc rješenjima koja proizlaze iz trenutnih odnosa političke moći. (ad, ip)