NA UTAKMICE JE ISAO BUSOM S NOGOMETASIMA HAJDUKA

PRIJE SVAKOG IZLASKA NA TEREN PJEVALI SMO OLLIVEROVU ‘HAJDUČKU’, DOLAZIO JE I NA STARI PLAC, PRIČA SMOLČIĆ

Gladno dijete koje je htjelo biti mesar jer “u nji” se svaki dan “jilo meso”. Mladić koji je na Stradunu ugledao djevojku i do kraja za nju čuvao sve nježne riječi svijeta. Prijatelj na kojeg bi se svi oslonili kad dođu jutra puna nevolje. Najveća zvijezda kojoj nisu trebale treće traperice jer jedne ima na sebi, a druge su u ormaru. Tako velik, a tako jednostavan. Oliver. Njemu će 7. prosinca pjevati prijatelji u splitskoj Spaladium Areni. Oni bliski, s kojima je živio, koji bi sve dali da je tu. A on je o sebi govorio da je dosadan, smišan i nimalo zanimljiv. Glazbenik koji je iznjedrio najljepše i najtužnije ljubavne stihove. Uoči rođendanskog spektakla “Vridilo je” donosimo 15 nepoznatih priča iz života Olivera Dragojevića. Upoznali smo se još 1970. Ja sam bio nogometaš Hajduka, a on glazbenik. Često su ga zvali iz kluba na neke događaje doli na Stari plac. Omiljen je u Hajduka bio, kaže Vladimir Smolčić.

Igrači bi od Olivera tražili da im otpjeva pjesmu prije utakmice, da ih digne. I u autobusu smo pjevali njegove pjesme. Znao bi otputovati s nama u busu dio puta, bio je dio nas. Genij. Uoči svake utakmice vrtjela se njegova pjesma “Hajdučka”.

U VELOJ LUCI BACAO U MORE

- Sad kad je čujem, srce mi se stegne zbog njega i kluba, vrati me u mladost - priča Smolčić. Nakon nogometne karijere s Oliverom se zbližio kad je kao trgovački putnik išao u Velu Luku. U ekipi je bio i Ivica Dože Rifle, koji je kasnije poginuo u prometnoj nesreći. Olivera je njegova smrt jako potresla. Angažirao je doktore da mu pomognu jer je pao u komu.

- To je trajalo nekoliko dana. Mi smo se nalazili u Rifline žene doma. I Oliver je bio. Tamo smo se smijali i plakali, čekali da se probudi. Dok jedan dan prijatelj nije javio da je umro. Nisam u životu vidio Olivera da je tako pao. Čak je izašla tad ona pjesma ‘Visoko među zvijezdama’, pa smo mislili da je to za Riflu.

Ogromno mu je srce bilo. Sve bi napravio za dobrog čovjeka jer znao je selektirati ljude - kaže Smolčić.

U Veloj Luci izlazilo se u konobu u Bate, u Brice... Smolčić ističe da je bio “zarazan” čovjek, koji ti uđe pod kožu. Veseljak, zafrkant. Duševna hrana mu je, priča, bio humor.

- To mu je bio odušak, pa je tražio tipove koji mu odgovaraju u tome. A to smo bili Rifle i ja. Ludi ljudi. Kad sam došao prvi put u Velu Luku raditi, Oliver me bacio, odnosno gurnuo, u more pod izgovorom da je takav običaj. Bio mu je humor na prvome mjestu. Smjestit nekom trapulu kao i meni. Samo mu je do zezancije bilo - prisjeća se. Smolčić dodaje da su takvi bili i Bukle, Grašo .... Sjeća se da se u Splitu izlazilo u Hazardera, blizu njegova stana na Vidilici. Nalazili bi se nekoliko puta tjedno. Bilo je u modi “triskat se”, po sceni iz nekog filma. Njega nije htio nitko udariti jer su ga svi respektirali, a i da mu ne odlete naočale. I on se naljutio.

- On se onda prolio da bi dao do znanja da nije poseban. Onda ga je jedan udrio i naočale su mu pale na ulicu. Ali ništa on, kaže: ‘Idemo dalje’. Ma genijalac. Jednostavan, to me toliko impresioniralo - priča Smolčić. Sjeća se kako mu je Oliver sredinom ‘80-ih smjestio milicajca. - Pjevao je u Solarisa, a s njim je bio prijatelj Rifle. Na putu je stopirao milicajac koji nije imao prijevoz. Zamolio ih je da ga prebace u Split. I oni su ga pokupili. Kad je vidio Olivera, milicajac se iznenadio, međutim kako su bili jako otvoreni, sprijateljili su se do Splita. I pričaju Oliver i Rifle: ‘Ajmo iskoristiti milicajca za neki štos.

PRIJATELJU JE DOVEO POLICIJU

Amo ća kod Smole doma pa ćemo izmislit neku caku’. I oni dolaze kod mene doma u Splitu, otvara im žena, ja nisam bio doma. Govore ženi: ‘Brže sakrij nas negdi doma, napravili smo gaf, traži nas milicija’. Ona se prepala i sami uđu u zahod jer nisu prvi put bili u mene doma. Uđu u mali zahod i zvoni policajac za tri minute i govori jesu li ušli ovdje dvojica. Ona se prepala i govori da nisu jer su joj rekli njih dvojica da laže. ‘Ma šta nisu’, govori policajac, ‘kad su mi rekli susjedi da su ušli ovdje’. Njih dvojica nisu više mogli trpjeti i počeli su se smijati, otvorili vrata i govore policajcu: ‘Šta ti maltretiraš ženu, je li, kako te nije sram?’. Počeli su ga gurati i policajcu je letjela kapa po kuhinji. Žena mi je umrla od straha. Došao mi otac: ‘Ajme meni, šta to radite?’. Na kraju su sve priznali – smije se Smolčić Oliverovim spačkama.

No tu nije kraj njegovoj zafrkanciji. Smolčić je bio na tenisu na

Firulama pa su mu Oliver i Rifle doveli policajca i tamo.

- Tražio me taj policajac da me legitimira, da sam krivo parkirao pa ne mogu proći vatrogasci. Samo su se spačkama bavili – prisjeća se Smolčić.

POZVAO IH JE U KRIVI KLUB

Oliver je jednom njega i Riflu zafrknuo i za nastup u Zagrebu. - Mislim da je nastupao u klubu Best. Igrali smo biljar i kaže Oliver meni i Rifli: ‘Ajte sa mnom u Zagreb’. ‘Ajmo ća’, kažemo mi, al je teško bilo natjerat žabu u vodu. I nama je bilo do zezancije. No namjerno nam je rekao da pjeva u nekom drugom klubu samo kako bi nas zafrknuo. I mi smo uzeli sobu u Intercontinentalu. Spustimo se kasnije negdje na večeru i pitamo kad Oliver pjeva. A oni kažu da koji Oliver. Na kraju smo doznali da pjeva u Bestu. Ljutili smo se pet minuta, a on s pozornice pjeva i smije se – priča Smolčić. Rifle je imao kuću na Čiovu i njih trojica došli su na otok Oliverovim gliserom od 6,5 metara.

- Vraćamo se nazad i padne kiša i nas dva u kabinu, Rifle i ja. A Oliver namjerno nabije gas tutta forza na maksimum i priko valova. Tako da smo se nas dvojica tako istukli unutra, jer po valovima ti samo skačeš. Do Splita smo modri bili – smije se Smolčić.