24sata

ZA MENE NIJE BILO DRUGE OPCIJE NEGO S

PRIMIJETIO JE DA SAM NOVA, NA TOM ODJELU ČIM NETKO IMA KOSU ZNAJU DA JE NOVI BILO MI JE TEŠKO KAD SAM GA VIDJELA DA PLAČE NA PROZORU. ZNALA SAM DA SU RADOSNICE...

-

SREĆA - Kad mi netko kaže da nema dobrih ljudi, budem malo ljuta. Nije tako, samo ih treba vidjeti. Ne možeš samo sjediti i čekati da ti se pojave u životu. Budi i ti dobar, pa će ti se to vratiti dodaje tek jedan od detalja koje je tako mlada osvijestil­a boreći se s teškom bolesti. Naime, kad je 29. kolovoza 2018. završila u bolnici, pa nekoliko dana kasnije iz Intenzivne prešla na odjel onkologije, Valentinov­a majka Martina Družinec bila je stalno pri ruci njezinoj mami Elviri. Objašnjava­la joj je što je čeka tijekom Elmina liječenja i pomagala joj da se snađe. A čim se Elma spustila s Intenzivne i oporavila toliko da se može prošetati po hodniku, Valentino joj nije dao mira dok nije - ustala. - Primijetio je da sam nova, na tom odjelu čim netko ima kosu znaju da je novi. I vidio je da se ne osjećam dobro pa mi je pomagao. On je divan, empatičan i jako puno daje drugima. Na primjer, kad bi on u bolnici jeo palačinke, odmah su se nosile i meni. Ili, kad mu dođem u posjet, on mene pita kako sam, jesam li gladna, a da ja ni ne stignem njega upitati kako je priča Elma te dodaje da u Valentinov­u “kako si” uvijek osjetite da ga to iskreno i zanima.

o prvom susretu na odjelu - Pronašli smo i puno zajednički­h interesa, osim odjela na kojem ležimo. Na primjer, oboje volimo sport, volimo motocikle i brzu vožnju, pa smo imali zajednički­h tema - kaže.

SHVATILA JE TKO JE I ŠTO JE

Danas ga doživljava kao mlađeg brata, koji je jako zreo za svoje godine, pa s njim o svemu može razgovarat­i. Elma kaže kako nikad u životu nije ni pomislila da bi mogla biti bolesna, jer je živjela zdravo, išla u teretanu te, osim škole, samo u kazalište, na probe glume, kojom se bavi već sedam godina. Nikad nije pušila ni pila s vršnjacima, uvijek je bila pomalo dosadni tinejdžer, kaže, pa je bolest i njoj i roditeljim­a bila šok. No kad su roditelji vidjeli kako se ona nosi s bolešću, nije im bilo druge nego - hrabro.

- Za mene nije bilo druge opcije nego da ću se boriti i izboriti kaže. Tako je bilo i kad je liječnik jednu večer majci rekao da nije siguran da će Elma doživjeti jutro.

- Kad se došao pozdraviti sa mnom, rekla sam mu: ‘Bok, doktore, vidimo se ujutro’, jer sam znala da sad kad je borba u tijeku, nema povlačenja - kaže. Kako je uvijek bila pomalo ozbiljnija i zrelija od svojih vršnjaka, kaže da je bolest i nije puno karakterno promijenil­a. - No tek kad sam završila u bolnici, shvatila sam tko sam i što sam te kakvim ljudima se želim okružiti u životu. I vrlo brzo sam to učinila. Ta bolest je kao bila kao poklon. Vjerojatno bih to sve osvijestil­a u životu, samo puno kasnije, pa sad ponekad mislim da je i dobro da se tako dogodilo - priča.

Topline i radosti u njezinim smeđim očima ne manjka ni kad je pitamo kako je došla na ideju da zapjeva pod Valentinov­im prozorom. On se u rujnu vratio u bolnicu i opet je na kemoterapi­jama. Sad treba dobiti novi lijek, pa onda ide na transplant­aciju koštane srži. Zato je Elma cijelo vrijeme planirala ostati samo s vanjske strane prozora, kako mu ne bi prenijela neku bakteriju ili virus.

NE SMIJU IMATI PUNO KONTAKATA

- Bilo mi je teško kad sam ga vidjela da plače na prozoru rekla nam je. A Valentinov­a mama Martina dodaje: “Rekao je da mu je to najljepši dan tijekom cijelog liječenja”. - Znala sam da su to suze radosnice, ali bilo mu je teško. Zato sam bila presretna kad se ispostavil­o

nije se nikad predala bolesti da su djeca na odjelu taj dan bila dobro i da ipak nakratko možemo ući - kaže. Naime, djeca na tom odjelu zapravo ne smiju imati puno kontakta ni među sobom ni s vanjskim svijetom, kako jedni drugima ne bi prenijeli neki virus koji bi jako oslabio organizam, te se ne mogu puno družiti jer ima dana kad se osjećaju jako loše. Elmina i Edvardova pjesma za Valentina pobudila je pozornost na društvenim mrežama, pa ona u svim razgovorim­a nastoji skrenuti pozornost na Zakladu koja prikuplja novac kako bi se u KBC-u Zagreb sagradio novi odjel onkologije na kojem će se smjestiti mali bolesnici.

- Imamo prekrasne liječnike i sestre, ali trenutačno nemaju uvjeta za rad i pacijenti nisu u adekvatnim uvjetima - kaže hrabra djevojka. Kako je od travnja u remisiji, Elma se vratila u upravnu školu, koju sad polaže dopisno, pa joj ostaje više vremena za druge stvari koje voli. Već sedam godina se bavi glumom i voli pisati, tako da već piše i knjigu o svemu što je proživjela. Ima još puno interesa, no u budućnosti se vidi u glumi, pa planira upisati akademiju. Trenutačno radi na pripremi dviju predstava.

KAD SE DOŠAO POZDRAVITI SA MNOM, REKLA SAM MU: ‘BOK, DOKTORE, VIDIMO SE UJUTRO’

Valentin je bio duboko dirnut

 ??  ?? Valentin je plakao kad je čuo Elmu kroz prozor
Valentin je plakao kad je čuo Elmu kroz prozor

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia