KRAJ NOVE DINAMOVE EUROPSKE BAJKE: TI SE NEMAŠ SRAMIT KAJ...
Pjesma Bad Blue Boysa i ostalih gotovo 30.000 navijača rekla je sve. “Dinamo, znaj da te volim ja, ti si ponos grada mog”. Živa se spustila na -3 stupnja, a glave Nenada Bjelice i njegovih junaka bile su spuštene dok i do njih nije doprijela podrška navijača. I zahvala. Zahvala na krasnih pola godine, spektakle u Maksimiru, velike, nezaboravne partije, zahvalu što su podgrijale veliku ljubav prema Dinamu. I nadu.
Dinamo nije uspio. Unatoč 4-0 protiv Atalante, na kraju nije bilo sreće. Ni kada su one lopte Oršića, Olma i Leovca protiv Šahtara pogađale vratnice i grede, ni kad mu u zadnjem kolu samo jedan ishod u dvije utakmice nije odgovarao: da Atalanta pobijedi u Harkivu. S pet bodova Dinamo se oprašta od Europe. Nakon što je 24 minute - od Olmova gola do Cityjeva izjednačenja - bio u osmini finala Lige prvaka. Petković je sjeo u očaju, Livaković, Ademi i svi ostali pljeskali su prema tribinama... Na kraju su se snovi o još jednom europskom proljeću srušili u one nevjerojatne 123 sekunde zagrebačkog okršaja sa Šahtarom. Od 3-1 do 3-3 u sudačkoj nadoknadi, neviđeno u svijetu nogometa, zbog čega Ukrajinci nastavljaju u Europskoj ligi. Prije devet godina bacali smo kape i šalove u snijeg i razočarano proklinjali maksimirsku zimu nakon kraha protiv PAOK-a (0-1). Prije 21 godinu u nejverici smo tražili okrjepu nakon nedovoljnih 1-1 protiv Olympiakosa na temperaturi minus 15 stupnjeva. I sinoć, slično kao tada, srce je zaigralo kad je Dinamo rano zabio. Ali od 50. minute počeli smo gledati samo prema Harkivu. A tamo je Šahtar “skinuo gaće” i Atalanta, koja je u skupini krenula s tri poraza, otišla je u osminu finala! Eto, što vam je nogomet. I što je - Dinamo. Nenad Bjelica drugi je put u karijeri ušao u Ligu prvaka i drugi put završio zadnji u skupini s pet bodova. Kako su poručile tribine čak i nakon 1-4: “Ti se nemaš sramit kaj”.
DINAMO JE 24 MINUTE BIO U OSMINI FINALA, A NAVIJAČI SU ZAHVALNI NA SJAJNOJ SEZONI