DOBACIVANJA NE ČUJEM, HTJELA BIH BITI MODEL

LJEPOTICA POD KOŠEVIMA Košarkašica Ivana Dojkić zasjala je u dresu Hrvatske, koju je napustila kao 18-godišnjakinja

Nisam ja Riječanka, već Porečanka. Budući da u Poreču nema rodilišta, rodila sam se u Rijeci (na badnju večer, nap. a.), ali provela tamo tek nekoliko sati - ispravlja internetska bespuća hrvatska košarkaška reprezentativka Ivana Dojkić (21).

U odsustvu najiskusnijih Antonije Sandrić i Marije Režan ova mlada razigravačica bila je lokomotiva hrvatskog ženskog košarkaškog vlaka koji je na početku kvalifikacija za EP 2021. prošlog mjeseca protutnjao latvijskom Rigom (58-83) pa tri dana kasnije u Zaboku potvrdio tu senzacionalno uvjerljivu pobjedu dobivši i Njemačku 93-86. U ta dva susreta igračica mađarske Szekszarde zabila je 54 koša. Rasporedila ih je ravnomjerno, po 27 u svakom.

‘BILE SU TO IGRE AGENATA I KLUBOVA’

- Uvijek težim boljem i perfektnijem, ali ne mogu sada biti baš toliko kritična i reći da nisam zadovoljna. Možda sam i htjela da bude ‘izjednačeno’, ha, ha. Ivana je s porečke obale sidro digla još s 12 godina, brata je pod svoje uzela Cedevita, pa se cijela obitelj preselila u hrvatsku metropolu, gdje je ona završila Sportsku gimnaziju. S nepunih 16 godina debitirala je u Euroligi s Novim Zagrebom pa krenula u inozemnu avanturu, u kojoj je kao tinejdžerica nosila dres bogatog ruskog Spartaka, kao nekad i veličine poput Lise Leslie, Sue Bird, Diane Taurasi, Becky Hammon...

- Otišla sam u Celje iz Novog Zagreba jer nisam vidjela profesionalnu perspektivu u Hrvatskoj. Mislim da sam u te dvije godine jako napredovala. Imala sam problema s odlaskom iz Spartaka, s kojim sam imala četverogodišnji ugovor. Jedan turski klub htio me otkupiti, platio je dio odštete i završila sam ondje. No nije ispalo po planu jer sam iz euroligaškog kluba došla u puno lošiji. Bile su to igre agenata i klubova.

Zato nije ni stigla naučiti turski jezik. Planira li možda mađarski?

- Joj, ha, ha. Pokušavam, ali stvarno je težak jer ne može se povezati s nekim drugim koji znam. Ruski sam naučila, ali ovaj mi ne leži. Nikad ne reci nikad, možda naučim, ali prije ne nego da. Dobacuju li mi nekad s tribina i razumijem li? Tijekom utakmice fokusiram se na igru tako da ne čujem nikakva dobacivanja, ali neke situacije prije ili poslije utakmice ne mogu se izbjeći. Uglavnom, gdje god sam igrala, bili su pozitivni komentari. Studentica je ekonomskog DOBA fakulteta, stoga znamo kako mora provoditi vrijeme izvan parketa. A ono slobodno?

DRAŽEN JE BROJ JEDAN

- Volim boraviti u prirodi i čitati knjige. Najdraža mi je ‘Unutarnji inženjering’. Bih li pristala fotografirati se u modnim vodama? Nikad ne reci nikad, stoga ne mogu isključiti tu opciju. Pogotovo što se tiče sportskog manekenstva - otkriva nam Ivana svoju želju.

- Prošla sam, zahvaljujući košarci, puno gradova i država, ali Kina je na mene ostavila poseban dojam, makar su mi se svidjeli Valencia, Atena, Prag i Istanbul. Od sportaša, pak, obožavam Dražena Petrovića. Nisam ga imala priliku gledati, ali ostavio je veliki utjecaj na nas mlade. On je broj jedan i uvijek će biti. Od aktivnih to su LeBron James i Kobe Bryant. I, da, pogodili ste, Lakersi su omiljeni klub. Hrvatska u NBA ligi ima sedam igrača, je li njezin cilj WNBA liga?

- Naravno, htjela bih svakako jednog dana tamo zaigrati.

Ako ovako nastavi, nije nemoguće...