TREBALI SMO IGRATI NA 60°C
SP U KUVAJTU Hrvatski vaterpolisti do 20 godina bore se za medalju u 5000 km udaljenom Kuvajtu, državi čiji izvoz 90 posto čini nafta
Što povezuje Kuvajt, Pariz i Sydney, a da nisu višesatni letovi? Odgovor je - hrvatski vaterpolo. Ondje su, redoslijedom, trenutačno “nastanjene” tri hrvatske vaterpolske vrste; mlada do 20 godina, ženska seniorska te muška seniorska.
Za nijansu nas sad ipak najviše zanimaju oni najmlađi. Iz vrlo jednostavnog razloga. Bore se, naime, za svjetsku medalju.
- Kako sam reagirao kad smo saznali da će SP biti u Kuvajtu? Ma super, kažu da je Kuvajt jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, pa zašto ne vidjeti kako to izgleda pita se s 5000 kilometara udaljenog jugozapada Azije
VATERPOLSKA EGZOTIKA
NASLJEDNICI ‘BARAKUDA’ izbornik mladih “barakuda” Joško Kreković.
- Zapravo, ovaj se turnir trebao igrati krajem kolovoza i početkom rujna, ali tad je ovdje 50-60 Celzijevih stupnjeva. Tu nitko ništa ne radi na otvorenom, nema ljudi na ulicama, pa i mi igramo u zatvorenom bazenu. Sad je otprilike 20-ak stupnjeva, čak je prije nekoliko dana padala i kiša, što ovdje nije valjda odavno bilo. U državi u kojoj nafta čini 90 posto izvoza, a uvozi valjda sve što se može, pretpostavljamo da materijalnih problema nema?
- Ma organizacija je dobra jer to kontrolira FINA, hotel je također u redu. No sve je nekako udaljeno, stalno smo u autobusu. Međutim, mi ovamo nismo došli u turizam. Potrošili smo dosad dva-tri sata dok smo obišli te njihove nebodere, veliku tržnicu, popili smo kavu...
Ne valjda onu njihovu u koju stavljaju kurkumu?
- Oni sve začinjavaju, dominira čili. Pristojna je hrana, specifična, a i trude se više se približiti nama Europljanima s hranom umjesto da nam guraju svoju domaću. Ima i toga, samo ne znam tko to jede. Ne znamo ni tko bi mijenjao naš Jadran za to sve...
- Ma božesačuvaj. Tko bi lud mijenjao to?!- kaže
Kreković.