NISU ZA PROLIJEVANJE Složena je i dugotrajna proizvodnja najboljih prirodnih pjenušavih vina, a to onda ima i cijenu

no prvo i treće mjesto osvojila je vinarija Istenič iz Bizeljskog pokraj hrvatsko-slovenske granice. Vlasnik Janez Istenič gotovo je postao Zagrepčanin. Branio je za juniorsku reprezentaciju bivše države i trebao prijeći u zagrebački Dinamo, no studij vinogradarstva i vinarstva bio je jači od ljubavi prema nogometu pa danas uživamo u vinima koja radi s kćeri Barbarom i sinom Mihom.

NOGOMET ZAMIJENIO VINIMA

proizvođača pjenušaca. Vina su ocjenjivale dvije međunarodne komisije sastavljene od “sudaca” s najvećih svjetskih natjecanja, poput Decantera, Mundus Vinija, Concour Mondiala de Bruxelles, pa su njihova priznanja doista dobra preporuka za kupnju uoči novogodišnje noći, ali ne za pucanje čepovima u ponoć, nego za istinsko uživanje. Proizvodnja dobrih pjenušaca poprilično je složena. Grožđe se bere rano, dok je u njemu još puno kiselina. Uobičajenim vrenjem mošta u inoksu ili, rjeđe, drvenim bačvama radi se bazno vino koje je obično toliko kiselo da se jedva može piti. Pretače se u boce i u njima se dodavanjem kvasaca potiče druga fermentacija. Ponajboljim pjenušcima tako godinama prirodnim putem nastaju mjehurići koji zrelom vinu osiguravaju svježinu. Prije puštanja na tržište boce otvaraju, izbacuje se talog i začepe onim posebnim čepom. Pri tome se može dodati liker koji regulira arome i okus pjenušca, tajna je svakog vinara.

DODAJU IM LIKER ZA OKUS