NAPOKON E NA ZRAK!
STEPENICA. SAD IMAJU STAN U PRIZEMLJU I PUNO BOLJE UVJETE N U OBROVCU ČEKAO OD NJEGOVE SEDME GODINE. NAPOKON SU GA DOČEKALI ZA BOŽIĆ...
Imamo stan u prizemlju! Naš Dino će moći svaki dan izlaziti na svježi zrak, rekla nam je presretna Obrovčanka Rajna Perica (45).
Ona je majka 27-godišnjeg Dina koji je godinama bio zarobljen na trećem katu zgrade do koje vodi 98 stepenica. Dino, koji je u invalidskim kolicima zbog cerebralne paralize, dosad je samo dvaput godišnje izlazio iz stana, kad bi morao na godišnji pregled kod liječnika i za Božićni posjet rodbini. Majka Rajna i otac Joso (52) spuštali su ga stepenicu po stepenicu niz etaže zgrade bez lifta, držeći ga čvrsto da ne padne s kolica i da kolica ne skliznu niz stepenice. A po povratku opet natrag istim putem, ali uzbrdo, povuci-potegni, što nije nimalo lako jer Dino ima 80-ak kilograma. Ovih dana njihovim mukama došao je kraj. Završila su mukotrpna obilaženja ureda, pisanja molbi i bezbrojna kucanja na birokratska vrata te traženje pomoći za bolesno dijete kojemu je uskraćeno sunce. Sve je sad iza njih.
- Nakon 20 godina traženja dobili smo stan u prizemlju. Stan je državni, a suprug ga je dobio kao darovnicu jer je hrvatski branitelj dragovoljac. Svi troje smo presretni - rekla nam je Rajna i odvela nas vidjeti novouređeni lijepi stan u centru Obrovca, blizu rijeke.
I do njega, doduše, vode stepenice, ali postoji poseban ulaz za Dinova kolica.
ZA DINA POSEBAN ULAZ
- Ovuda ćemo ulaziti. Tu je Dinova soba, a tu kuhinjica, za koju tek trebamo kupiti elemente i sav namještaj. Mislim da ćemo dio dnevnog boravka pregraditi tako da suprug i ja imamo svoju sobu. Ovo je ostvarenje svih naših snova. Sin će mi naći svoj komadić neba, mjesto pod suncem, ne mogu biti sretnija – kaže majka Rajna pokazujući nam još nenamješteni stan. Najvažnija joj je prostrana kupaonica u kojoj će moći kupati Dina. Dovoljno je prostrana da može u njih uvesti invalidska kolica.
- U starom stanu morala sam skidati ulazna vrata od kupaonice da Dino može uopće ući jer je bilo tako skučeno. I perilicu rublja morala sam izguravati svaki put kad bih kupala dijete, a nakon kupanja vratiti na mjesto i perilicu i vrata na šarke. Strašno je bilo, ali je gotovo. Sad ćemo uživati – kaže žena koja se desetljećima borila kao lavica da u gradu na Zrmanji nađe način da joj gradski stan zamijene adekvatnijim za mladića s invaliditetom. Sama je tražila rješenja, pronalazila prizemne stanove u gradu koji zjapi praznim zgradama i pozorno pratila pomicanje na prioritetnim listama za dodjelu stanova, ali se redovito spoticala na birokratske prepreke, padala i ustajala ponovno se boreći za pravo svojega djeteta, obilazeći lokalne i državne institucije.
ČEKALI VIŠE OD 20 GODINA
- Grad Obrovac pomogao je pri plaćanju nekih obaveza kako bi se realizirao ovaj stan. Zahvaljujem se na tome gradonačelniku Anti Županu i pročelnici Gordani Renić, koja je uvelike pomogla da se sve to ubrza i da napokon dobijemo stan. I, naravno, Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje koji nam je omogućio ovu sreću najveću - kaže Rajna.
Obitelji Perica nikad više neće trebati pola sata da izađu sa sinom iz zgrade riskirajući uklještenje kralježnice. O njihovu problemu prvi put pisali smo još prije tri godine. Majka Rajna je do tada već ispunila gomilu dokumentacije. Tad nam je ispričala kako joj je gradonačelnik Obrovca Ante Župan još prije dvije i pol godine obećao da će ih uzeti kao prioritet u rješavanju stambenog pitanja. Zbog poznatih problema glomazne hrvatske birokracije ispada da se problemi građana redovito rješavaju mjesecima i godinama. No najbitnije je da je obećanje ispunjeno i da je obitelj Perica došla do željenog stana. Ovo im je vjerojatno najljepši dar za blagdane jer će sa sinom Dinom sad uživati svakodnevno na svježem zraku među svojim sugrađanima.