Iz pozicije osobe koja

žrtve češće traže pomoć i podršku unutar svojega kruga socijalne podrške. No posljedice obiteljskog nasilja jednako teško pogađaju sve žrtve te sve nabrojene loše učinke na samopouzdanje i samopoštovanje osjećaju i žrtve višeg obrazovnog i ekonomskog statusa.

nije žrtva obiteljskog nasilja, koja ima samopouzdanja i vjeru u sebe, uvijek se rješenje čini vrlo jednostavno: okrenuti se i zauvijek otići od nasilnika. U početku žrtve vrlo često ne prepoznaju pojavu nasilnog ponašanja koje se manifestira kroz povremeno iskazivanje ljubomore, prigovaranja zbog izgleda i ponašanja, zatim prelazi na emocionalne ucjene, vrijeđanje, praćenje, nadzor, kontrolu, pa na uništavanje stvari i imovine, šamaranje, prisiljavanje na seksualne odnose... Svakako da bi bilo lakše izaći iz nasilničkog odnosa u samom početku nasilja, ali i tu je život kompliciraniji od teorije.

Uz savjetodavnu pomoć za žrtve i mogućnost smještaja u skloništu, u Hrvatskoj se temeljem Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji provodi i zaštitna mjera, a temeljem Kaznenog zakona provodi se sigurnosna mjera psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji (PSTPN), u cilju zaštite žrtve i prekida nasilja u obitelji. Naša iskustva u provođenju PSTPN-a potvrđuju da su promjene moguće, ali ne tako da mijenjamo osobu u cjelini. Provođenjem psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji - radimo isključivo na promjeni dijela ponašanja u smislu usvajanja nenasilnih obrazaca ponašanja, poboljšanja samokontrole, primjerenog izražavanja emocija i slično.

od ukupnog broja osoba uključenih u psihosocijalni tretman, prema evaluaciji voditeljica tretmana u ustanovi “Duga - Zagreb”, oko 75% nasilnika završi tretman s ocjenom uspješan ili djelomično uspješan. Neuspješnih ima