U KORIZMI SE MESO JELO NEDJELJOM
Pripremala su se posna jela, uglavnom ‘na žlicu’, poput variva od zelja s bučinim sjemenkama ili repe
Integralni žganci, repa, grah, hajdinska kaša, juha od koprive ili salata od maslačka i medvjeđeg luka su jela koja velečasni Milan Juranić (74) gotovo svakodnevno jede.
No ta naizgled “sirotinjska” jela prava su hrana za isposnike koji će tijelo, ali i duh čistiti kroz četrdesetodnevni post. Katolici ga provode od Pepelnice (Čiste srijede) do Velike subote, odnosno dan prije Uskrsa.
- Korizmeni jelovnik nekad davno bio je uistinu skroman i pun cjelovitih namirnica koje ljudi danas ponovno vraćaju u prehranu. Sve se to poklapalo s potrošenim zalihama hrane tijekom zimskog razdoblja. Iscrpljene su bile smočnice, ponestalo je mesa od kolinja, osim šunke koja se morala čuvati za Uskrs. Perad je bila prorijeđena, a ostalo bi malo krumpira, zelja, brašna, sušenog voća, a bilo je i mlijeka - kaže Juranić. Ostalo je i suhoga graha koji se trebao pokuhati, a palenta je uz mlijeko i sir često bila glavni obrok. Od brašna se pekao integralni kruh. - Samo se nedjeljom kuhalo meso. Napravila bi se govedska juha ili govedina s umakom od luka i rajčice uz kuhani krumpir. Bila su to posna jela, uglavnom ‘na žlicu’, poput variva od zelja s bučinim sjemenkama ili repe, bez mesa. Kuhale su se i tarana, kaše, leća... Nije se odricalo od slatkog. Kako nije bilo šećera, sladilo se medom, a pravili su se rezanci s orasima ili makom, buhtlice ili proja s malo pekmeza ako ga je ostalo časni govori velečasni koji rijetko
jede meso, a u korizmi uopće ne.
VRIJEME KORIZME MOŽE BITI IDEALNA PRILIKA ZA PRREDAH OD TEŠKE HRANE I SKIDANJE VIŠKA KILA...
Do uskrsne blagdanske trpeze je punih šest tjedana, a to će vrijeme i danas mnogi iskoristiti da se odreknu nečeg omiljenog što se nalazi na svakodnevnom jelovniku, poput čokolade i ostalih slatkiša, alkohola, mesnih prerađevina, sendviča, majoneze, jake hrane... Nekad se postilo i od jaja, sira, masla, mlijeka, čak i kolača s mlijekom i jajima.
‘JAČANJE’ DO USKRSA
- Vrijeme korizme bi se i tako trebalo koristiti kao vrijeme idealno za laganu prehranu, najpogodniji trenutak za predah od teške hrane bogate ne samo masnoćom, nego aditivima i konzervansima te skidanje viška kilograma nagomilanih tijekom zime koja nije baš pokazala zube, ali to mnoge nije spriječilo za posezanjem kalorične hrane - kaže velečasni Juranić. Dodaje da je crkvena godina zapravo bila okvir zdravog načina života. - Post ima svoj smisao jer se nekad živjelo u skladu s prirodom. Cijelu se zimu sjedilo u kući. Tu su bili veliki blagdani, a onda je stigao post i čišćenje tijela, pa se organizam zatim, do Uskrsa nadalje, jačao uz svježu, mladu hranu, šunkicu, jaja, mladi luk, kako bi takva hrana dala ljudima snagu da rade cijelo proljeće i ljeto u polju sve one teške poslove, poput košnje, oranja, kopanja... Tijelo se tako obnavljalo. Svi Sveti su zapravo bili slavlje u obilju, kad je godina bila dobra - i tako se zatvarao krug - objašnjava nam velečasni Milan Juranić. Čini se kako smo po savjete u korizmi stigli na pravu adresu. Osim što se bavi kiparstvom i slikarstvom, skuplja i ljekovito bilje te savjetuje župljane zagorskog sela već na granici sa Slovenijom i šire o zdravoj i umjerenoj prehrani, svemu čemu bismo trebali težiti i ostalih dana, ne samo onim isposničkih. Međutim, govori, ljudi su post počeli prihvaćati iz pogrešnih razloga. Mnogi kažu: "Što ću ja postiti, nisam grešan", no Juranić im govori da se posti prvenstveno kako biste održali zdravlje.
- Uvijek možete nešto napraviti za svoje zdravlje. Prestati pušiti i piti alkohol pa tako pročistiti organizam od otrova - napominje velečasni koji je na temu korizme surađivao i s Etnografskim muzejom u Zagrebu.
Zato su za post i čišćenje organizma odlične biljke mladi saveznici prirode, koji dolaze s proljećem, a to su maslačak, radič, jaglac, ljubičica i medvjeđi luk, sve odreda biljke koje odlično pročišćavaju organizam. Primjerice, alin iz medvjeđeg luka čisti krvne žile u mozgu
pa čovjek bolje pamti. Maslačak djeluje na gušteraču i šećer se smiruje. Ne postoji propisana korizmena kuharica, nego prvenstveno crkveni zakoni koji vrijede. Oni su se vremenom mijenjali pa je tako post nekad trajao do uskrsnog jutra, a cijela je korizma bila bazirana samo na vegetarijanskoj prehrani, s puno povrća i žitarica. Međutim, tijekom vremena se sve to ublažilo pa su se uveli i ribu te jaja, a kasnije je bilo dopušteno i meso, koje se najčešće jelo nedjeljom. Neki će se složiti da se u korizmi ne jedu ni skupe namirnice, poput skupe ribe, ali svatko je jeo, objašnjava nam sugovornik, što je imao.
POST JE ČIŠĆENJE ORGANIZMA
- U Zagorju i Slavoniji bilo je i ribnjaka pa su jeli šarane i ostale slatkovodne ribe, a u Dalmaciji morsku ribu - kaže Juranić. U vrijeme posta kuhalo se i peklo bez masti, no papa Pio XII. je nakon Drugog svjetskog rata dopustio kuhanje na masti. Zanimljivo, smjele su se jesti hladnokrvne životinje, poput puževa, riba, rakova ili žaba, a od ulja ono koje je bilo karakteristično za neke podneblje - bučino u sjevernijim krajevima, a maslinovo u Dalmaciji.
- Žalili su se stari da im jela na običnom suncokretovu ulju nisu fina i da nemaju dobar okus - prisjeća se Juranić. U Čistu srijedu i Veliki petak prakticirali su se, kao i danas, i post i nemrs, a na korizmeni petak, i svaki ostali petak, samo nemrs. Danas je značenje korizmenog razdoblja malo ublaženo te se tih dana samo odriče mesa. Neki su u prošlosti na postu bili cijeli korizmeni tjedan pred Uskrs. - Danas post znači jedan veliki obrok u danu do sitosti i dva puta nešto prizalogajiti. Post po definiciji obavezuje sve zdrave ljude, kršćane, od 21. do 60. godine, a nemrs od 14. godine nadalje - objašnjava nam Juranić i dodaje:
- Danas ako ste bolesni, ako liječnik kaže, onda se mora jesti sve. Isto tako, ako imate goste ili radnike, dopušteno je narezati malo kobase, ali drugi dan mora biti pokora, ili da odnesete nešto u Caritas, ili izmolite. Korizma je u narodu zapravo vrijeme pročišćavanja i uzdržavanja od obilja kako bi se dobilo više Božje milosti. Pomoću posta uzdižemo se duhovno. Ne jača se samo čovjekovo tijelo, nego živne i duh.