‘Osjećam slobodu kad mogu plesati’
KOLICA JOJ NISU PREPREKA
Nereja Lasić (33) govori talijanski i španjolski, često putuje i uživa u pripremama za početak samostalnog života s dugogodišnjim dečkom Nevenom.
- Čovjek uvijek može barem pokušati ostvariti nešto više i uživati u tome – rekla nam je Nereja, amaterska plesačica suvremenog plesa koja od djetinjstva boluje od cerebralne paralize i vezana je za invalidska kolica. Ljubav prema plesu se rodila još 2012. godine, kad joj je jedna prijateljica koja je tad plesala u sklopu projekta Integriranog kolektiva za istraživanje pokreta - IMRC, u okviru kojega zdravi plesači plešu s osobama s invaliditetom, prvi put predložila da joj se pridruži. Odmah je osjetila “ono nešto”, jer u suvremenom plesu se ne pleše na zadanu koreografiju. - To ostavlja prostor da se prepustite i dopustite da vas ponesi glazba i inspiracija priča Nereja. Iako se više ne bavi boćanjem, treba reći da je i nositeljica zlatne medalje s državnog natjecanja održanog 2011. godine, kad je boćala u sklopu Društva osoba s cerebralnom i dječjom paralizom. Sport je danas zamijenio ples.
- Glazba je oduvijek bila dio mene, a ples čini da se osjećam slobodno, graciozno, mogu dopustiti emocijama da me ponesu i neizmjerno mi pomaže da kreativno iskoristim golemu energiju koju imam, pa i da se oslobodim negativne energije - kaže Nereja i u šali dodaje kako je sve to dovelo do toga da njezin plesni partner Nikola Orešković kaže da je nije lako pratiti na sceni. Dodaje kako je teže plesati solo predstave. No i u tome je beskrajno uživala, iako je mama u publici, kako kaže, “skoro pala u nesvijest strepeći od toga hoću li izdržati”.
- Nije lako jer je to bila vrlo zahtjevna predstava u kojoj sam punih 45 minuta na sceni, no kad nešto voliš i radiš to iz ljubavi, onda ništa nije teško kaže djevojka, koja je s IMRCom odradila i nekoliko javnih nastupa, u Rijeci, Karlovcu i Dubrovniku. S kolektivom je putovala i u Sloveniju. Neven, s kojim je u vezi od 2012. godine, u svemu joj je velika podrška. I neizmjerno se raduje što im je uspio plan da i ona bude primljena u inkluzivnu zajednicu u kojoj on već živi, tako da će od 1. lipnja živjeti zajedno, samostalno, uz pomoć u svakodnevnim obavezama koje invalidima u zajednici pružaju
stručnjaci.