NAŠOJ BRIGITI SMO SVAKI DAN PJEVALI
Miroslava i Marko Polić iz Samobora dobili su Brigitu 2018. u 27. tjednu trudnoće. Imala je i seku blizanku, ali beba je, nažalost, preminula
Uđite slobodno, moja Brigita vam je jako vesela i druželjubiva curica, pozdravljala nas je mama Miroslava Polić (34) dok nas je čekala na svojem trijemu u Samoboru.
I njezin sin Ante (6) brže bolje je pružao ruku kako bi se s nama upoznao. Znao je da dolazimo kako bismo čuli priču o njegovoj seki Brigiti (1,5), “palčici” rođenoj u 27. tjednu, zbog koje je cijela obitelj strepila, no mala lavica ih je sve ugodno iznenadila.
- Nosila sam jednojajčane blizanke i samim time moja je trudnoća bila rizična. Do 20. tjedna je sve relativno bilo u redu, a nakon toga sam počela dobivati kontrakcije i zaprimili su nas u Petrovu bolnicu u Zagrebu. Morala sam mirovati i u 26. tjednu, na redovitom ultrazvuku, shvatili su da jedna beba nema funkcija. Čekali smo što će biti i u 27. tjednu su navečer počeli lagani bolovi. Nisu bili trudovi. Dali su mi tabletu protiv bolova i to je prestalo, ali drugo jutro je sve krenulo. Počela sam krvariti i tad su se javili i malo jači trudovi. Ekipa iz Petrove se u sekundi dogovorila da je potreban hitan carski rez - započinje svoju priču Miroslava.
‘NIKAD NISAM VIDJELA NEŠTO TAKO MALO, BILA JE MALA POPUT ŽEMLJE’
mama Miroslava bila je u šoku
Budući da se radilo o sestrama blizankama, kaže kako je očekivala da će se roditi od dva do tri tjedna ranije, no ipak je rodila tri mjeseca prerano.
Brigita je na svijet došla 21. kolovoza 2018., imala je svega 980 grama i 36 centimetara, a njezin tata Marko (41) kaže kako je bila velika kao žemlja. - Kad sam je prvi put vidjela, doživjela sam blagi živčani slom jer nikad u životu nisam vidjela nešto tako malo, prozirno, puno hematoma. Glavicu joj nisam ni vidjela dok je primala kisik, kao ni od kapice koju je nosila kako joj uši ne bi bile klempave - rekla je Miroslava. Kraj njezina inkubatora roditelji su puna dva mjeseca pjevali, veselili se i šalili, a na to su potaknuli i ostale roditelje
“palčića”. - Ne znamo je li nas mogla čuti, ali nama je bilo lakše - kaže tata Marko, a Miroslava je na to dodala:
- Znali smo se mi i nasmijati. Kad su djeca bila stabilno, znali smo doktoru, ako slučajno preskoči naš inkubator, reći: ‘Stanite, pa niste bili kod našeg jukeboxa’. Kad se zbroji sve dobro i loše, bilo nam je odlično. Je li tako Bigi? Palčić gore rekla je mama svojoj lavici.
VELIKA PODRŠKA SVIH U BOLNICI
Proživljavali su dan po dan. Nisu znali hoće li malena imati kakve posljedice zbog preranog porođaja. Brigiti je u inkubatoru najviše pomogla ružičasto-plava pletena hobotnica.
- Glumila joj je pupčanu vrpcu i cijela hobotnica je bila omotana oko nje jer je bila jako mala. Oni to rukicama diraju, bolje im se mlijeko probavlja, smireniji su. Ne smiju ni puno plakati u inkubatoru jer gube energiju,
a njima je svaki gram bitan objasnila je Miroslava. Velika podrška bili su im liječnici i medicinske sestre u Petrovoj bolnici. Uz svoj posao, bili su tu i kad su im trebali lijepa riječ i utjeha. U ta tri mjeseca niknula su brojna prijateljstva, a “izrodilo” se i kumstvo. Miroslava i Marko su krsni kumovi djevojčici Hani, čije su roditelje upoznali na odjelu.
- Hana se rodila sa 700 grama u 25. tjednu i ona je nas mame dočekala u bolnici te nas na kraju i ispratila. Trebala sam izaći s dvije curice iz Petrove i evo izašla sam - moje kumče i Brigita - rekla je ponosno. Hana je, kao i Brigita, danas zdrava djevojčica.
Bigi, kako je zovu od milja, hoda, priča, zeza se s bracom Antom, a jedna je od onih beba koje vam se nasmiješe čim ih pogledate.