TRČAO 24 SATA: NA STAZI SAM POV RAĆAO I ZASPAO
MOLIO SAM SE Marko Bićanić 24 je sata trčao oko stadiona u Sl. Brodu i tako prešao 150,4 kilometra
Dok sam trčao sam, najviše sam se molio, to mi je davalo snagu. Kad to ne bih činio, onda sam razmišljao o koječemu, o životu, pa i planovima, kaže nam ultramaratonac Marko Bićanić (25).
On je trčao 24 sata, optrčao je 376 krugova oko Stadiona “Stanko Vlainić - Dida” u Slavonskom Brodu, pretrčavši 150,4 kilometra.
- Cilj mi je bio pretrčati 200 kilometara. U prvih 12 sati dobro je išlo, pretrčao sam 116 kilometara i mislio sam da neće biti problema pretrčati preostala 84 kilometra. Ali došla je noć, promijenili su se uvjeti, moj je organizam počeo drukčije reagirati. Noge i tijelo su bili umorni - priča nam Marko i nastavlja:
- Oko jedan sat u noći počela me hvatati kriza sna, zaspao sam na stazi i spavao sat i pol. Kad sam se probudio, počeli su i želučani problemi. Sve što bih pojeo ili popio morao sam povratiti. Zbog tih razloga išao sam najmanje šest puta na toalet. Katastrofa, ali nisam odustajao. Dosad nije imao iskustva u tako dugom trčanju.
PSIHIČKI SPREMAN, TJELESNO NE
- Najviše sam trčao 15 sati. Puno sam trenirao u rodnom Topolju, koje je u ovo vrijeme korona virusa bilo raj za nas trkače. Došao sam kući iz Zagreba, gdje studiram kineziologiju i gdje sam glavni trener u Trčaoni, da se pripremim za ovaj pothvat. Osjetio sam da bih to mogao, no na kraju sam ipak zaključio da sam psihički bio više spreman, ali da tijelo još nije u potpunosti. S obzirom na to da ultramaratonci najbolje rezultate postižu oko 35. godine, mislim da imam vremena da i tijelo bolje pripremim - rekao je Marko, a onda je ispričao kako je izgledala završnica utrke u posljednjih pet sati.
- Pred jutro pridružio mi se prijatelj ultramaratonac Krešimir Šimić, koji je odlučio sa mnom trčati do ispunjenja vremena od 24 sata. Zahladilo je, a oko pet sati počela je kiša. Krešimir je iskusan maratonac, razgovarali smo kad je trebalo, sve je ovisilo o mom stanju, kad je trebalo šutjeti, onda smo šutjeli. Bio mi je velika potpora jer tad sam imamo najveću krizu. Kombinirao sam hodanje i trčanje jer nisam želio odustati, stisnuo sam zube i rekao sam si neka bude kako bude.
NOSILE GA I DOMOLJUBNE PJESME
Marko nam je otkrio i o čemu je sve razmišljao dok je trčao.
- Molitva i razmišljanje o životu metoda je koju sam već iskušao na utrci Zagreb - Vukovar prošle godine. Prijatelji su me bodrili glazbom, puštali su mi razne pjesme, domoljubne, slavonske, pjevao sam s njima - kazao je Marko.
Osim klupskih kolega,
Bićaniću je podršku u Slatini dao
Goran Draksler, koji je također u isto vrijeme počeo trčati te je njegov prvi cilj prijeći 100 milja, dok je na kraju napravio 153 km. Ultramaraton klub Mazator sad očekuje kros u Tvrđavi Brod, koji je planiran za 20. lipnja, a 22. kolovoza održat će se tradicionalna Slavonska utrka, koja će biti noćni polumaraton na 5 i 10 km. Mazatori tijekom ove godine žele organizirati ovu utrku na 6, 12 i 24 sata, ali tad bi nastupili svi, kao i djeca te štafete.
ŽENA MORA BITI BRZA I IZDRŽLJIVA
- Još mi je glava vruća, i na pitanje bih li se ponovno okušao u utrci 24 sata odgovor je više ne nego da, ali za nekoliko godina ću to sigurno ponoviti, jer se nadam da će moje tijelo biti spremnije.
Na primjedbu bi li se moglo nešto promijeniti u slučaju da uplovi u bračne vode, samo se nasmijao i rekao je da bi njegova izabranica morala biti brza i izdržljiva.