MOGUĆA SU MNOGA OPRAVDANJA, ALI NEKI PROPUSTI SU ŽESTOKI

Puno su toga odgovorni u krizi oko epidemije proteklih mjeseci činili zdravorazumski, logično, čak i pametno. Odvagalo se da bi potpuno zatvaranje i nastavak žestokih mjera nanio zemlji strašnu ekonomsku štetu. Hrvatska, na žalost, živi samo od turizma. Hrvatska, dakle, bez turističke sezone ne može preživjeti. Zato je otvaranje granica i puštanje milijuna turista da dođu na obalu naišlo na odobravanje u javnosti, oko toga je malotko imao dvojbe. Malo se prigovaralo i dvojbenim kriterijima oko socijalne distance, obaveznim maskama u trgovinama i mravinjacima na plažama, ugašenim kinima i otvorenim noćnim klubovima. Očekivati od osamnaestogodišnjaka da budu odgovorni, suzdržani, da se u klubu na Zrću ne približavaju drugim osobama na manje od metra udaljenosti, doista je komično. No, jesu li svi ti klubovi trebali biti otvoreni? Je li turistička sezona bila moguća s reduciranim radom onih mjesta na kojima se virusi prenose kao na tvorničkoj traci? Donose li nam organizirani maturalci sa stotinama mladih koji su hodočastili na Jadran iz Italije i Njemačke tako ozbiljan novac da ih se nije moglo snažnije nadzirati, ograničiti? Troše li ta djeca uopće igdje osim na šankovima? Istina je, keš koji se okreće u klubovima na obali jest enorman, obračuni se ondje po zatvaranju i ne rade, novci se po svršetku radnog vremena iznose u vrećama. No, koliko je tog novca fiskalizirano i koliko od svega toga država zaradi? Nije li se turistička ponuda mogla bar malo prilagoditi da se smanje rizici kojima smo se izložili i koji će nas sada koštati?

Teško se oteti dojmu da se tu direktno pogodovalo određenoj skupini vlasnika tih klubova, da su se tjednima tolerirala vrlo jasna i vidljiva žarišta, koja su sada (nepotrebno) ugrozila cijelu i uspješnu priču oko jedne izvanredne turističke sezone.

TJEDNIMA SU SE TOLERIRALA VIDLJIVA ŽARIŠTA I NIŠTA SE NIJE ČINILO DA ‘STANU NA LOPTU’