‘Ljetos smo djeci uredili sobu, a sad imaju tek zidove...’
VATROGASCI SPASILI KROV Obitelji Grijanec požar je u manje od pola sata potpuno uništio kuću u koju su uložili više od 200.000 kuna
Taj trenutak užasa, kad me četverogodišnji sin krikom dozvao, nikad neću zaboraviti. Istrčala sam iz kupaonice, a on je stajao ispred vrata i preplašeno gledao u vatru koja se počela širiti dnevnim boravkom.
Primila sam ga i istrčala na dvorište. Pokušala sam ući u kuću, ali je vatra već gutala kuhinju i dnevni boravak. Kad sam otvorila vrata, vatra mi je gotovo dotaknula lice, govorila nam je Marija Grijanec (30) iz naselja Kozarevac, na đurđevačkom području, koja je u petak u kući bila s najmlađim od četvero djece. Troje starijih su otišli u školu, a suprug Đuro (36) na posao u đurđevačku Šumariju. Majka je oko 10 sati otišla u kupaonicu kako bi oprano rublje iznijela na dvorište. Četverogodišnji dječak je ostao za stolom.
- Pored njega je bila stara poderana bilježnica. Dok sam bila u kupaonici, pretpostavljam da ju je želio baciti u peć. Plamen je vjerojatno uhvatio papir i on ga je u strahu bacio od sebe - govori nam mlada žena. Iako su suprug i prijatelji odmah skinuli svu žbuku sa zidova, jer su izgorjele i instalacije i namještaj, još se osjeća miris paljevine. Od ljetos preuređene dječje sobe ostalo je tek nekoliko detalja na golim zidovima... Sad su Magdalena (14), Mato (10), Ivan (7) i Stjepan (4) kod Đurina oca, a on spava u šupi kako bi prije i nakon posla čistio kuću. Đuro hvali sumještane jer su se pokazali velikim ljudima, a vatrogasci iz Kozarevca, govori nam, zaslužuju medalju za hrabrost, kao i oni iz Đurđevca. Usput ženi govori da je ipak sve u redu jer nitko nije stradao.
- Moji susjedi iz DVD-a Kozarevac spriječili su da se vatra proširi na krovište, dok nisu stigli pripadnici JVP-a Đurđevac i ugasili vatru. Da to nisu uspjeli, ostali bismo doslovce bez kuće govori Đuro. Uskočili su i njegovi iz Šumarije, a načelnik općine
Kloštar Podravski obećao je pomoć oko nabavke materijala. Dok je Marija još u šoku, jer ostali su doslovce bez ičega, Đuri se u glasu osjećaju optimizam i nada da će kuću do zime uspjeti obnoviti. Kupili su je prije 14 godina i u nju uložili gotovo 200.000 kuna, a razmjeri štete su vjerojatno i veći od uloženog. Nema dugo da su stavili plastičnu stolariju. Nedostajali su samo neki detalji i fasada kako bi kuća bila završena.
Djeca će od škole dobiti nove udžbenike, radne bilježnice i školski pribor te torbe, no sve drugo su izgubili. Na rastanku ih pitamo što bi željeli, a najstarija Magdalena, učenica 7. razreda, tiho kaže: “Da Božić dočekamo u svojoj kući”. Najmlađi, koji nije napuštao majčino naručje, povjerio nam se da se jako uplašio vatre. Marija kroz suze zaključuje, dobro je da se nije dogodilo veće zlo, ostalo će zajedno nadoknaditi.