Oraju provjeriti u daju mamu i tatu’

ELJSKE OBITELJI, ALI NEMAJU POTPORU CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB

Obiteljski dom Branke Prpić nalazi se nedaleko od Križevaca. Brankina soba točno je posred hodnika. Među sobama korisnika. S njima ruča, dijeli režije, spava i, ukratko, živi. Ne izlazi da se ne zarazi. Izbjegava okupljanja. Vikende provodi dočekujući obitelji svojih sustanara. Tad su posjeti najčešći. Branka, kojoj nedostaje godina dana do vlastite starosne mirovine, smatra da je vođenje doma poziv. I na tom tragu nailazi na prvi problem u odnosu države prema privatnim domovima. Tretira ih kao obične tvrtke. - Obiteljski domovi su nešto između udomiteljske obitelji i ustanove, samo što nemamo podršku Centra za socijalnu skrb. U rješenju o otvaranju doma, koje imam od 2005., zapisano je i zamišljeno bilo da se održavaju edukacije i tečajevi. I odrađeno je to nešto malo, beznačajno. U ovom se poslu stvari mijenjaju. Zato sama plaćam dodatne edukacije, seminare i kongrese. Kao što udomitelji dobivaju licenciju svakih pet godina, tako bi i domovi trebali. Ne može se dopustiti svakome da otvoriti dom i radi što god hoće. Treba to kontrolirati, ali i davati podršku Centra. Ja sam u ovome 24 godine i previše sam ogorčena. Znate pod kojim uvjetima radimo još od veljače? Sve mi je to počelo utjecati i na zdravlje. na to da nemamo potporu sustava. Imate domove bez stručnoga kadra. Ne zato što ga ne žele imati nego jer je teško na tržištu rada dobiti medicinsku sestru. A domovi nisu konkurentni jer ne mogu dati plaću i uvjete rada koje sestra ima u bolnici. Pogađa me to što se događa. Vidjeli ste to u Legradu, pa to je strašno... Da, rade godinama nakon što im je zabranjeno raditi. I nitko to ne kontrolira. Izda se rješenje i to je to.

- Mislim da se i djeca moraju bolje raspitati o domovima u kojima ostavljaju roditelje. Moraju dobro provjeriti u čije ruke stavljaju mamu i tatu. Ona snimka što je išla u medije, s onim staricama u Dugom Ratu, to je nešto strašno, meni izgleda ko fotomontaža.

Obiteljski dom Branke Prpić u Križevcima

DIMO S NAJUGROŽENIJIM SKUPINAMA LJUDI. TO NE ZNAČI DA NE TREBA NAPRAVITI REDA’