VOLIO JE SNIM Welles je otkrio da su mu hrvatski producent

SUPER SHOW

Prvi put je Orson Welles došao u Hrvatsku da bi snimio kadrove za film “Proces”. Glavnu ulogu igrao je Anthony Perkins, ali cijela glumačka postava bila je fascinantna. Uz Perkinsa, u filmu igraju i sam Welles te u ženskim ulogama francuska diva Jeanne Moreau i njemačko-francuska zvijezda Romy Schneider.

Tadašnji Jadran film ponudio je zanimljive lokacije – atmosfera je morala biti hladna i otuđena, pa su mnogi kadrovi snimani na tadašnjim novogradnjama na uglu današnje Vukovarske avenije i Avenije Marina Držića.

NISU IMALI NITI ZA TAKSI

Također, set se selio i na Zagrebački velesajam, danas spomenička baština modernističkih remek-djela arhitekture 50-ih godina 20. stoljeća.

Ipak, nije sve išlo po planu. Kako je jednom na tribini u Americi početkom ‘80-ih godina pričao Welles publici, nesporazumi su nastali kad su hrvatski producenti potkraj snimanja ispostavili račun s većim troškovima od planiranog budžeta.

- Upoznao sam producenta Alexandra Salkinda i njegova oca – bili su ugledni producenti koji su napravili mnogo važnih filmova. Posjetili su me u Austriji, došli su taksijem iz Innsbrucka u malo selo u kojem sam boravio i rekli da bi htjeli da režiram ‘Proces’. Začudilo me što nisu imali novca da plate taksi, ali sam mislio da je to zato što nisu mogli promijeniti dolare u austrijske šilinge, no poslije sam shvatio da nisu nikad plaćali račune - počeo je priču Welles.

Zatim se prisjetio kako su u Zagrebu dogovorili scenografiju za film, a na kraju je račun bio veći za oko 3000 dolara od dogovorenog, što je u ono vrijeme bio velik novac, rekao je veliki filmaš jednom prilikom i nastavio: - Zapravo nisu uopće imali novca za film. Čak ni da platimo trošak boravka u hotelu Esplanade, a u Zagrebu su nam napravili ono što su obično radili – tek u zadnji tren, kad bismo doveli filmsku ekipu na set, rekli bi da su troškovi naglo porasli i tako nas doveli pred gotov čin. Zato sam rekao Salkindu da ćemo bez riječi, kad završimo snimanje, sjesti na noćni vlak i pobjeći u Pariz. Tako je i bilo. Cijela filmska ekipa se tijekom noći iskrala iz soba, sjeli smo na vlak i pobjegli - ispričao je Welles američkoj publici.

OBOŽAVAO JE ŠETATI PO DOLCU

Ipak, poslije se još mnogo puta vraćao u Hrvatsku, a glavni razlog bila je ljubav prema Oji Kodar. Osim toga, Welles se zaljubio u našu zemlju zbog prirodnih ljepota koje su kao stvorene za bajkovite filmske kadrove, a volio je i našu hranu. Uz to nekoliko je puta i glumio u našim filmovima, a najbliskije je surađivao s dvojicom naših filmskih velikana. Jedan je Veljko Bulajić, a drugi je snimatelj i direktor fotografije Ivica Rajković.

Veljko Bulajić prije nekoliko godina prisjetio se mnogih zajedničkih trenutaka provedenih s Wellesom, s kojim je postao blizak prijatelj. On mu je glumio četničkog vojvodu u Bulajićevu ratnom spektaklu “Bitka na Neretvi” iz 1969. godine.

- Jako je volio šetati po Dolcu. Ništa nije kupovao nego bi gledao ljude i šarenilo tržnice. Znao bi mi reći da je propala stara pariška pijaca, a jedino što je u Europi ostalo jest Dolac. Skoro svaki dan dolazio je s prijedlogom: ‘Idemo na Dolak’. Obožavao je i Gradski podrum, tamo je nalazio bečku kuhinju, mediteransku, kao i tipična zagorska jela. Volio je neka jela koja nigdje drugdje nije pronašao: grah, pa čak i fileke. Povjerio mi je da je pronašao u Gradskom podrumu ono što ne bi našao ni u najboljem svjetskom restoranu - prisjetio se Bulajić u razgovoru

ORSONA WELLESA za tjednik Globus.

Na setu se sprijateljio i s Pavlom Vuisićem. Dva hedonista - i jedan i drugi obožavali su dobra jela - odmah su se prepoznala, pa je Welles, nakon što je završio snimanje, Vuisiću darovao svoju četničku šubaru koju je nosio u filmu. Bulajić mu je dodijelio tu ulogu iako je Welles bio u Hollywoodu proglašen ljevičarom i tijekom Drugog svjetskog rata kod američkog predsjednika Roosevelta lobirao je da podrži Titovu antifašističku borbu. Poznavao je i Nikolu Teslu i cijenio ga, pa je 1980. zaigrao u filmu “Tajna Nikole Tesle” redatelja Krste Papića. Welles je u filmu glumio moćnog bankara J.P. Morgana. Obožavao je raditi s hrvatskim snimateljem Ivicom Rajkovićem, a njihova suradnja ostala je zabilježena na mnogim fotografijama koje u privatnom albumu čuva ovaj doajen hrvatskog filma, kojeg je Welles angažirao na nekoliko svojih filmova između 1967. i 1971. godine. Fotografije je publika mogla razgledati prije pet godina na izložbi povodom 80. Rajkovićeva rođendana.

ZANESEN POSLOM MNOGO JE PUŠIO

O Wellesu kao pasioniranom poznavatelju delicija svjedočila je i Oja Kodar. - Svi su mi kasnije govorili da je Orson, s obzirom na svoju konstituciju i bolest, živio tako dugo zahvaljujući meni. Nije pazio na sebe. Sjećam se kad smo boravili u splitskom hotelu Marjan na snimanju filma ‘Dubina’, da bismo već u 11 ujutro jeli bifteke jer bi nam to bio jedini obrok u danu. Imao je od djetinjstva problema s metabolizmom, uvijek je bio debeljuškast - rekla je jednom njegova životna muza.

Kad je bio zanesen poslom, mnogo je i pušio. Ipak, smirenje je nalazio u Primoštenu s Ojom, a poznavao je vrlo dobro i Split. Volio je šetati tamošnjom tržnicom, jeo u lokalnim konobama, a u Splitu je planirao snimiti i “Don Quijotea”. Na Hvaru i okolnim otocima snimao je film “Dubina”, a u Trogiru “Mletačkog trgovca”. Također je igrao u ratnom spektaklu Stipe Delića “Sutjeska” iz 1973. godine.

NA DOLCU NIŠTA NIJE KUPOVAO, SAMO JE GLEDAO ŠARENILO TRŽNICE. SKORO SVAKI DAN DO