Zastrašujuće je mnogo onih koji opravdavaju zločinca

Bez obzira na stvarne motive napada na policajca ispred Banskih dvora, reakcija dobrog dijela ljudi na društvenim mrežama upravo je zastrašujuća.

Previše je onih koji očito poremećenog nasilnika nazivaju herojem, previše je onih koji nalaze opravdanja za ovaj zločin, za pokušaj ubojstva čovjeka koji je za premalu plaću radio svoj posao. Svi takvi, jasno je kao dan, zaslužuju najgoru osudu.

No prilično je jasno i odakle izvire bujica takvih stavova. Oni su posljedica histerije zbog korona virusa, širenja teorija urota i laži, poticanja na bunt i nasilje, ne samo protiv političke elite nego i protiv znanosti, protiv medija, protiv policije i pravosuđa, ali i protiv zdravog razuma. Preispitivanja, sumnje, dvojbe i kritike mnogih poteza što su ih odgovorni vukli u ovoj krizi opravdani su, a u nekim situacijama razumljivi i potrebni. Ali širenje propagande, produciranje potpunih besmislica i ustrajavanje na lažnim teorijama koje su lako provjerljive i oborive posve je nedopustivo. U pokretima i masovnim protestima koji se zalažu za slobodu u odabiru hoće li se, kad i gdje nositi maske najviše je onih koji su u svojoj borbi za te slobode spremni ugroziti život i zdravlje drugih. To su, dakako, krajnje neodgovorni stavovi, a potencijalno i vrlo, vrlo toksični. Američki FBI razotkrio je i uhitio grupu muškaraca koja je, vođena iracionalnom mržnjom prema guvernerki savezne države Michigan zbog njezinih poteza vezanih za pandemiju, planirala otmicu te žene, pa i “suđenje”, valjda mučenje i ubojstvo. Takvih maloumnika ima posvuda, ali je mala vjerojatnost da bi se oni ovako mobilizirali bez podrške i poticaja izvana. A taj poticaj, osobito u doba društvenih mreža, labilnim, agresivnim i nezrelim ljudima dolazi ponajprije od onih utjecajnih, nerijetko i vrlo obrazovanih, ali patološki angažiranih, od onih koji su spremni sve staviti na kocku za svoj “narativ”, kako pretenciozno nazivaju najjeftiniju propagandu.

Tako se stvara razorni koktel u kojem se miješaju i dopunjuju desničarski ekstremisti, mahniti kvaziinfluenceri, egocentrici koji se hrane na najrazličitijim frustracijama ili ljudi čije su duše naprosto ranjene, oni koji su i najveće žrtve svake manipulacije i kojima prije svega treba psihološka pomoć.

Priča o zločinu i smrti ovog mladića jest i priča o svim onim metastazama koje se hrvatskim društvom šire od rata i devedesetih, o nemogućnosti da se odrasta, uči i odgaja bez mržnje, bez trauma, ali to je i priča o modelima kojima su oduvijek laži i teorije urote služile kao okidači za činjenje većih i strašnijih zločina, pa i onih najmonstruoznijih, kao što su bili višestoljetnih progoni Židova ili Holokaust u Drugom svjetskom ratu. Takvi modeli, osim suludih urotničkih teorija o tajnim planovima vlada, misterioznih skupina ili moćnih pojedinaca imaju iza sebe i one koji misle da će ih moći iskoristiti za svoje uskogrudne interese, pa ih potiču, hrane i daju im legitimitet. E takvima treba objasniti da prste na okidačima kalašnjikova kakvim je pucao nesretnik iz Kutine ustvari drže - oni.

I za kraj, u svemu ovome nijednog trenutka ne treba zaboraviti na političke elite, koje su, osobito proteklih desetljeća, na gotovo svim kontinentima zaboravile rješavati probleme naroda, sirotinje, obespravljenih i zanemarenih, a usredotočile su se na svoje bogaćenje, na jačanje svojih pozicija moći ili moći ograničenih skupina koje su ih podupirale. Takva su ponašanja i ojačala populizam, koji sad, u ovo izvanredno doba pandemije, buja u najgorim mogućim smjerovima i ne preza od prijetnji, od pozivanja na nasilje i na linč.

PREVIŠE JE ONIH KOJI OČITO POREMEĆENOG NASILNIKA NAZIVAJU HEROJEM. NO PRILIČNO JE JASNO I ODAKLE IZVIRE BUJICA TAKVIH STAVOVA