NAŠE DRUŠTVO SAD IMA IZOPAČENI ODNOS PREMA ZLOČINCIMA

Previše izraza podrške i simpatija dobio je mladi 22-godišnji napadač na policajca ispred Banskih dvora. Za neke je heroj, za neke žrtva, nekima je pravednik, nekima nositelj bunta. I to je zapravo postalo normalno u društvu koje često ima izopačeni odnos prema zločincima ili kriminalcima. Normalno je to u društvu koje, i to s najviših političkih pozicija, slavi osuđenog terorista i otmičara aviona Zvonka Bušića. Politika i Crkva slave osuđene ratne zločince, poput Slobodana Praljka ili Darija Kordića, godinama se s najviših instanci relativizirao zločin počinjen u ime hrvatstva, a počinitelji nazivali herojima. Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara, poručio je kako je napad na policajca i Banske dvore “izraz bunta”, naglasivši kako “ljudi drže oružje jer ne vjeruju sustavu”. Taj isti Penava, međutim, prije nekoliko godina poručivao je da se ne osjeća sigurno ako “neke Delije” drže skriveno oružje. Kad je riječ o Hrvatima, onda je to opravdano. Premda je mladić napao sjedište Vlade i propucao hrvatskog policajca. Kriteriji o tome tko je heroj, a tko zločinac u ovom društvu duboko su poremećeni, a upravo je politika, uz dio javnosti, neke dijelove Katoličke crkve, pa i medija, odgovorna zbog toga što se danas na društvenim mrežama i po portalima nalaze svakakva opravdanja za ovaj napad, a napadača se čak i veliča i slavi. I što je najgore, ti izrazi podrške za oružani napad na Vladu kao izvor svih problema i zala u ovom društvu dolaze nedugo nakon izbora na koje nije izašlo gotovo pedeset posto ljudi, onih koji su mogli donijeti nekakvu promjenu, ali to nisu učinili. Zar sad zazivaju kalašnjikov revoluciju? Takav mentalitet dugo se rađao, njegovao i poticao, društveno i socijalno propadanje neminovno vodi u revolt i nasilje. Mladića iz Kutine više nema, ali iza njega je u hrvatskom društvu ostao opasan i destruktivan sentiment.

KRITERIJI O TOME TKO JE HEROJ, A TKO ZLOČINAC U OVOM DRUŠTVU DUBOKO SU POREMEĆENI