Vjenčanica koje je sve preživjela!

• Vjenčanica datira iz 1862. godine • Pripadala je obitelji DeMattei iz Boke kotorske • Danas se čuva u depou Muzeja za umjetnost i obrt

Muzej je vjenčanicu otkupio od obitelji još 1962. godine i nalazila se u našem stalnom postavu. Po njezinu kroju znamo da je iz 1865. godine. Donji dio suknje je eliptičnog oblika u presjeku, a u to vrijeme su krinoline bile takvog oblika, nije puni krug.

Riječ je o najstarijoj vjenčanici u fundusu muzeja i restaurirali smo je te je bila i u stalnom postavu, objašnjava Andrea Klobučar, viša kustosica i voditeljica Zbirke tekstila i modnog pribora u MUO. Haljina je od svilenog tafta i boje je ljuske jajeta. Riječ je o kroju dnevne haljine, ali je izrađena od kvalitetnijeg materijala. - Visoko je zatvorena i ima duge rukave, dok večernja nema duge rukave i veći je otvor oko vrata. Dodatno, žene se u tom periodu moralo čuti dok hodaju te su radi toga obradom svili oduzimali elasticitet. Postupkom obrade postaje kruta i šušti, ali to je ujedno razlog zbog kojeg lako puca, pa su te haljine jako zahtjevne za čuvanje i izlaganje. Svako oblačenje i skidanje s lutke dodatni je stres za odjeću te je oštećuje - rekla je Klobučar. Ističe kako su vjenčanice oduvijek dijelom pratile suvremenu modu i mijenjale se kako su se mijenjala doba dana obreda.

- Nekad je to bilo danju pa je haljina imala karakteristike dnevne odjeće, no uvijek se birao svečaniji i kvalitetniji materijal. Kako se obred pomicao prema kasnijem dijelu dana, haljina počinje preuzimati izgled i formu popodnevne ili večernje haljine.

Danas su to svečane haljine koje imaju sasvim neku zasebnu priču - prepričala je. Osim što je stajala u postavu muzeja, haljinu su često posuđivali za izložbe. Ne zna se kad ju je netko posljednji put nosio, no javnosti je bila izložena 2015. godine, kad je i Muzej za umjetnost i obrt pripremio izložbu “U dobru i zlu - Vjenčana odjeća od 1865. do danas”. Autorica izložbe bila je upravo Andrea Klobučar, koja kaže kako su ljudi tad rado donirali svoje vrijedne uspomene, osobito vjenčanice iz sedamdesetih i osamdesetih godina.

VJENČANICE SE ČUVAJU

- Bilo je desetak takvih komada koji su bili jako lijepi, a riječ je o obiteljskom naslijeđu. Ostali predmeti bili su iz fundusa našega muzeja, a dio smo posudili iz Muzeja Grada Zagreba i od suvremenih hrvatskih modnih dizajnera. Osim vjenčanica i odijela, izložili smo popratnu opremu poput vjenčića, modnog pribora i drugih predmeta - podsjetila je Klobučar. Vjenčanica iz Boke kotorske danas je u depou muzeja, a kako je zgrada oštećena u potresu, ne zna se kad će je ponovno izložiti za javnost. Budući da je riječ o vrlo osjetljivome materijalu, Klobučar kaže kako je upitno hoće li je posuđivati i drugim ustanovama. U Hrvatskoj mnogi čuvaju vjenčanice svojih članica obitelji, a među rijetkima starijima od 50

godina je i haljina iz 1941. godine, koju čuva obitelj Vlahović iz Komina.

POSUĐIVALA JE ZA IZLOŽBE

- To je haljina moje svekrve Tune Vlahović, koja se te godine udala i ona je jedina nosila ovu haljinu. Čuvamo je jer je lijepa i nosi neku sentimentalnu vrijednost. Izrađena je od svile, prljavo bijele boje je i materijal je jako osjetljiv. Djeluje pohabano jer je stara, iako se lijepo brinemo o njoj. Perem je u šamponu, stoji upakirana u ormaru i ponekad je popeglam. Posuđivala sam je i za izložbe - objasnila je Vojka Vlahović (74). Na pitanje hoće li je možda u budućnosti nositi neka članica obitelji, nasmijala se i rekla da sigurno neće jer je riječ o vrlo staroj odjeći koja ne bi podnijela nečiji pir.