IDRUŽI NAM SE!
Za Ligu prvaka zovi Hrvata! Tako točno i tako djelotvorno. U samo tjedan dana Hrvati su podigli čak tri različita pehara za prvaka Europe. I tu, možda, još nije kraj...
Mateo Kovačić s Chelseajem je na devetu godinu produljio čudesan hrvatski niz u nogometnoj Ligi prvaka, dan kasnije Kruno Simon s Anadolu Efesom stavio je najslađu trešnju na tortu klupske karijere, a već tjedan dana kasnije eto Hrvata i na vaterpolskom tronu. Ne jednog, nego dvojice! Marko Bijač i Nikša Dobud s Pro Reccom postali su prvaci Europe. I tu, pazite, još nije kraj hrvatskim zastavama uz najcjenjenije klupske pehare. Nadolazećeg vikenda može je kraj onog rukometnog razviti i Luka Cindrić s Barcelonom.
- Uh, da, nadam se da će nam se i on pridružiti - rekao nam je golman “Barakuda” uoči polaska na kratak odmor kući u Dubrovnik iz Beograda, gdje je s Pro Reccom u subotu navečer otvarao slavljenički pjenušac nakon detroniziranja Ferencvarosa (9-6). - Pratio sam i nogomet i košarku i drago mi je da je još jedna klupska sezona za Hrvate bila tako uspješna. Hoćemo li mi prvaci organizirati kakvu proslavu? Ha, ha, tko zna, možda u Tokiju iako, nažalost, tamo neće biti rukometaša, ali nadam se da će nam se pridružiti košarkaši. Pustimo sad Tokio, nego, Marko, kako je bilo probuditi se kao prvak Europe? Vama, koliko nas pamćenje služi, već nekako poznat osjećaj...
- Lijepo, kako drugačije, naravno. Osvojio sam i s Jugom 2016. i svi treniramo upravo za ovakve trenutke. Je li se proslavilo? Jest malo, no ne dugo zbog epidemioloških razloga.
Pro Recco je nakon šest godina, i to šest godina kikseva prije kojih je uvijek na završnicu dolazio kao prvi favorit, konačno dočekao taj deveti naslov te se još malo odvojio od sedmerostrukih prvaka Mladosti i Partizana. Čak i kad su imali zvjezdaniju momčad, Talijani su uvijek negdje zapinjali. Sve do ove sezone i 13 pobjeda u 13 utakmica. Čisto kao suza! - Istina, to je prava rijetkost, pobijediti baš svakog u Ligi prvaka...
Mi ćemo dovršiti - mogu samo posebne momčadi, a posebne momčadi imaju i posebnoga golmana. Naše je mišljenje, a i ne samo naše, da je upravo golmansko mjesto bilo ono koje je Recco svih zadnjih godina kočilo i koštalo. Uostalom, u finalu je Bijač obranio 13 udaraca, čak i peterac bombarderu Martonu Vamosu. - Dobro, ne mogu sad govoriti o sebi, nego samo kako je to izgledalo s moje strane, pogotovo u obrani koja je bila izvanredna. Ferencvaros je fantastična ekipa, ali očekivali smo da će s odmakom posustati i usporiti. Nažalost, Dobud zbog problema s ozljedom nije igrao, no moram reći da je meni baš bilo zadovoljstvo osvojiti s ovom ekipom.
I - ako već i ne slutite iz ovih riječi oprostiti se od nje...
- Da, odlazim u Olympiacos, potpisao sam na tri godine. Sretan sam i zadovoljan, Olympiacos stvara dobru i zdravu momčad, već sam razgovarao s našima koji su igrali tamo (Bušlje, Obradović, Pavić, Joković, Buljubašić) i svi su imali samo najljepše riječi. Sa mnom će biti Bušlje i baš sam sretan. Vjerojatno nije toliko sretan s tek tri dana odmora prije nego što se priključi reprezentaciji, ali što se mora...
www.niktitanik.com