ONI SU 3. OPCIJA KOJA IMA ŠANSU
Mnoge stranke drukčije od HDZ-a i SDP-a izgubile su na važnosti. Možemo! je na prekretnici
Između prve lige hrvatske politike i prve nogometne lige nema mnogo razlike. U političkoj dominira HDZ, u nogometnoj Dinamo.
U obje lige katkad - povremeno, ali vrlo rijetko - dođe do smjene, pa na čelno mjesto izbije Hajduk ili SDP. Za ulogu Lokomotive, Mamićeve rezervne posade, konkurira više klubova - dosad je to bio klub Milana Bandića, prije su bili razni liberali, pravaši, “seljaci”, u perspektivi će to biti neke druge stranke; uglavnom - ta pozicija nikad neće biti prazna. Sad se događa zanimljiv paradoks. HDZ je kontaminiran aferama, Vlada je puna bezbojnih ministara (građani mnogima ne znaju ni ime), izgubili su sve gradove osim Osijeka te postali stranka sela i predgrađa, nisu pokrenuli ni jednu spomena vrijednu reformu, pa ipak se čvrsto drže prvog mjesta na tablici popularnosti. SDP je u rasulu, a desno od njega, od jačih protivnika, imaju samo Milanovića - koji nema stranku. Domovinski pokret upravo je počeo osipanje, čiji kraj nije predvidiv, ali jedna međufaza jest: bivši, a možda i dio sadašnjih pripadnika Domovinskog pokreta, će se žetonizirati, to jest postat će žetončići. HDZ ima na raspolaganju cijeli fliper žetončića i, ako ne dođe do neke nepredvidive katastrofe (čuvenog “crnog labuda”), Andrej Plenković može mirno čekati uplovljavanje u odredišnu luku, a onda put pod noge pa u Europsku komisiju ili Ujedinjene narode… Kolike su šanse da pobjednik izbora bude netko izvan društva “velike dvojke”? U zadnjih 30 godina nisu bile nikakve. HDZ je u pravilu odrađivao dva mandata, SDP-u se to nije dogodilo nikad, a na trećem - ukletome mjestu - izredala se cijela legija “trećeputaša” koji su imali sudbinu zvijezda repatica. Uspeli bi se brzo, blistali intenzivno, padali naglo i nepopravljivo. Dragutin Lesar sa svojim je Laburistima dosezao i 12-13 posto anketne podrške i u nekom se trenutku činilo da će postati važan faktor na političkoj sceni. Stranka još postoji, ali živi na aparatima. ORaH Mirele
Holy neko je vrijeme bio silno popularan, pa je ta stranka održivog razvoja Hrvatske 2014. prestigla SDP, ali vlastiti razvoj nije održala. Neko je vrijeme i Most glumio stranku trećeg puta - formula je bila “Ništa ideologija, samo reforme”, ali su od trećeputaške ideologije odustali. Spašavanjem Karamarka i njegove stanke izgubili su glasače centra i ljevice pa je mogućnost nastavka priče “samo reforme” postala besmislena. Danas djeluju kao stranka umjerene desnice, koja čeka svoju priliku za ulazak u vladu s nekim HDZ-om koji neće voditi Andrej Plenković. Živi zid, koji se neko vrijeme uzdigao na račun Pernarovih performansa, praktički se raspao.
IVAN
PERNAR
Živi zid se uzdigao na račun performansa Ivana Pernara i Ivana Vilibora Sinčića. Nudili su nešto drukčije, očekivalo se da bi na izborima mogli zasjati, ali onda su se raspali. Posvađali su se zbog odlaska u parlament EU.
Dalija Orešković u jednom je trenutku bila popularnija od Kolinde Grabar Kitarović, ali sa strankom nije uspjela ponoviti takav prodor prema vrhu. Stranka s imenom i prezimenom spojila se s Pametno i uspjela ući u Sabor, ali ostala je bez velike političke težine. Zašto niti jedna od ovih stranaka nije preživjela dulje i došla u poziciju formiranja vlade? Odgovor je, može se reći, slojevit, ali najvažnije je, čini se, to što je uglavnom bila riječ o strankama ili pokretima koji su živjeli u medijima, od medija i kroz medije, a ne na terenu.
LJUDI SU NAJVAŽNIJI
A za politiku je najvažnije imati podružnice, ljude koji će agitirati na izborima, lijepiti plakate, ići od vrata do vrata... Drugi važan razlog neuspjeha stranaka i platformi “trećeg puta” leži u tome što su sve te stranke počivale na popularnosti jednog ili eventualno dva čovjeka. Ni jedna nije imala posadu koju bi mogla pokazati javnosti i reći - evo, to je budući vladin kabinet, ili bar pola njega.
Prva stranka “trećeg puta” koja je u Hrvatskoj uzela ozbiljan komad vlasti - ne na nacionalnoj, ali na metropolitanskoj sceni - je Možemo!. Oni su ovih dana prestigli SDP, koji se iscrpljuje u bratoubilačkim ratovima, bez nade u sretan kraj priče, izbacuju članove, pada u anketama... Možemo! je učinio jedan sitan, skoro neprimjetan, ali vrlo indikativan politički iskorak u odnosu na sve trećeputaše dosad. Plaforma Možemo! na zadnjim lokalnim izborima osvojila je, naime, sve gradske četvrti osim jedne. Ta, najmanje važna razina vlasti, je najznakovitija. Ona pokazuje da ljudi u Možemo! nisu napravili grešku prethodnih trećih opcija, koje su počivale na istaknutom frontmenu, koji se na malim ekranima pojavljivao češće od Tarika Filipovića, pa bi na temelju te “djelatnosti” ankete skakale na 12-13 posto, a onda bi, kad se slika pohaba od korištenja, odlazili u povijest umjesto na vlast. Kapilarno osvajanje gradskih četvrti pokazuje da je ova platforma radila na terenu, s ljudima, a to je u životu hrvatskih trećeputaša epohalna novost, koja vodi prema zaključku da oni zaista znaju što je politika. Nije ni HDZ-u prve izbore dobio samo Franjo Tuđman nego njegov “orgsekretar” Joža Manolić, koji je, s dugim iskustvom, od SKOJ-a nadalje, znao da u svaku seosku kuću treba zaći, agitirati, i na svaku banderu zalijepiti po jedan svoj plakat, pa i potrgati po jedan mrskih konkurenata. Možemo! će u iduće četiri godine raspolagati sa 60 milijardi kuna zagrebačkoga gradskog proračuna i proračuna Zagrebačkog holdinga. Uz to sve, tu su radna mjesta, investicije, dodjele poslova, natječaji, kultura, cijeli jedan svemir mogućnosti koji im služi kao potencijalna odskočna daska.
No tu su i dvije otegotne okolnosti. Možemo! nije naslijedio Zagreb Većeslava Holjevca, grad s vizijom budućnosti, centar urbaniteta, istinsku metropolu, nego sredinu koja je i urbanistički i civilizacijski devastirana, a financijski razorena nakon raznih afera i Milana Bandića. To je Palermo na Savi. Drugi problem Možemo! leži u posljedicama razornog potresa. Vlada je nesposobna sanirati ih, to je jasno, ali i da nije nesposobna, sigurno ne bi rukama i nogama pomagala Možemo!, koji joj na idućim izborima može doći glave.
OPERACIJA ZAGREB
HDZ će opstruirati tu stranku - ako se nešto ne promijeni - a to znači jao Zagrepčanima. Konačno, ni Možemo! zasad nema razvijenu infrastrukturu na nacionalnoj razini, pa je pitanje hoće li se moći nositi sa sanacijom Zagreba od Bandićevih zlodjela i sa širenjem stranke po Hrvatskoj. Sudbina zelene ljevice ovisi o tome što će učiniti u glavnom gradu.
- Mi ćemo i u budućnosti ostati među ljudima - kaže saborska zastupnica Sandra Benčić iz Možemo! i dodaje:
- U prošlosti se pokazalo da novi izazivači koji ne pripaze dovoljno na izgradnju i održivi razvoj organizacije ne opstanu dugo. Mi idemo polako jer idemo daleko. Taj naš pristup sigurno će donijeti odlične rezultate i na budućim izborima. Sve su opcije otvorene. Možemo! je prva platforma trećeg puta koja bi drugi put mogla imati šansu. Ali to će uvelike ovisiti o uspjehu “operacije Zagreb” i njihovu daljnjem ponašanju.