S NJIM I NA KR Ante Gelo, producent koncerta Trag u beskraju, prisjetio se suradnje s Olivero
Mnogi ga smatraju glazbenim magom, a ovih dana još jednom je ganuo publiku koncertima koje je producirao u čast Olivera Dragojevića. Počelo je već na trajektu za Velu Luku.
Ante Gelo kao producent, u kombinaciji s Alanom Bjelinskim, koji je ravnao orkestrom dan kasnije na koncertu u Veloj Luci, priuštili su publici u cijeloj Hrvatskoj nezaboravnu večer. Nije ni čudno što su njih dvojica bili nezaobilazni Oliverovi suradnici na svim njegovim najvažnijim koncertima, pa i onom u pariškoj Olympiji. Gelo se prisjetio neprežaljenog prijatelja.
OLIVER I ANTE GELO - Mislim da će koncert Trag u beskraju postati tradicionalan, to više što je sad uključen i HRT. Ljudi dolaze gotovo hodočasnički u Velu Luku. Osobno se trudim da te neke pjesme ostanu i uđu kao trajna vrijednost hrvatske kulturne baštine. ‘Nokturno’ ili ‘Molitva za Magdalenu’, pa to su svjetske kompozicije! To moramo sačuvati, pokazati mladima, čuti neke nove izvedbe i verzije, posaditi stablo koje će rasti i sačuvati takva remek-djela - rekao je Gelo i prisjetio se prvog susreta s Oliverom.
BIO JE SJAJAN TIP
- Oliver je bio super tip, pravi muzičar, jedan od nas. Nikad nije davao do znanja da je pjevač nego je uvijek bio ‘šesti’ muzičar u bendu. Glazbenici su to cijenili. Također, nije lako pomiriti ‘normalni’ svijet i ‘muzički’ svijet, i malo je onih koje su obožavali i jedni i drugi, a on je to uspio. Duhovit? O, pa najduhovitiji kad treba i najozbiljniji kad treba. Strahovit tip. Ja sam ga upoznao preko njegova brata Aljoše u ljeto 1997. na nekoj svirci, a Oliver je znao da sam upisao jazz gitaru u Grazu, pa mu je to, vjerujem, bilo zanimljivo i zasvirali smo skupa na nekom sessionu. Glazbenički tipično, interaktivno i bilo je baš super - kaže Gelo, danas jedan od najtraženijih glazbenih aranžera.
Kao multiinstrumentalist s formalnim obrazovanjem, Gelo kaže da je malo tako nadarenih pjevača i glazbenika.
- Oliver je, što je bio stariji, postajao sve bolji pijanist, a morate znati da je malo onih koji sami sebe tako prate na klaviru. To nije nimalo jednostavno, a Oliver je to radio savršeno. Ja često znam reći da je znao vokalom pitati, a klavirom odgovarati, zato je sve bilo toliko pregledno i čisto, harmonijski i melodijski. A ono što me iznenadilo jest to da je uvijek do zadnjeg tona davao svoj maksimum i znao bi izgorjeti za svaku notu. Osobno, volio sam što je bio pismen i što je znao svirati i klarinet i gitaru. Da se dohvatio bilo kojeg instrumenta, bio bi odličan, siguran sam. Bio je kao malo tko muzikalan.