GROM UBIO KOBILU, BEBA OSTAO SIROCE
Tuga na Baniji: Vlasnik Ivan Rožanković sad mora hraniti ždrijebe staro dva mjeseca
Dobro je, sve je dobro. Tu sam ja, ništa ti ne brini. Dođi, ma dođi, da. Dobar si ti dečko, ma ti si najbolji.
Tepao je tako svom ždrebetu Bebi vlasnik Ivan Rožanković iz sela Staro Pračno kraj Siska, kojem je grom u nedjelju usmrtio kobilu. Grom je usmrtio i kobilu Ivanova susjeda. No za razliku od susjedove kobile, njegova je imala ždrijebe, koje ima oko dva mjeseca. Sad se o njemu mora brinuti Ivan. - Nazvao me susjed i rekao mi da mi je uginula kobila. Ne znam kako se desilo sve, bilo je drvo pokraj njih, koje je bilo razneseno. Udario je grom, a sad je li uginula od šoka ili direktnog udarca, to nisam siguran, ali sam siguran da nje više nema. Žao mi je. Cijeli se život bavim uzgojem konja te sam doživio puno gubitaka, uvijek bude teško, ali znate kako se u narodu kaže: ‘Neka je živa glava’ - govori nam Ivan dok mazi Bebu u njegovoj štali. Na naš dolazak Beba se dosta uplašio, a kad je vidio objektiv fotoaparata, počeo se glasno komešati, no tu je bio iskusni Ivan, koji ga je rukom i maženjem smirio, a na kraju je Beba od vlasnika dobio i pusu. Kako je još mali, vlasnik će ga morati sam hraniti, ali Beba je, nasreću, počeo već i sam jesti, ali mu još treba pomoć.
LJUDI SU OSTALI BEZ STRUJE
- Beba sad neće moći ići na ispašu s ostalim krdom jer se ne bi snašao. Mi do listopada ili studenog puštamo stoku na ispašu u Odransko polje. Beba je, naravno, išao s mamom i uvijek je bio oko nje, ali sad više ne može. Kako ima malo više od dva mjeseca, počeo je jesti sam, ali će svakako još neko vrijeme trebati moju pomoć. Sad mi predstoji hranjenje sljedeće četiri godine da se postavi skroz na noge pojašnjava Ivan, koji na svojoj farmi ima 20 odraslih konja te 16 ždrebadi. Cijeli je život radio u Sisku, a nakon posla uvijek se bavio konjima. Od prošle godine je u mirovini pa se potpuno posvetio svojim ljubimcima.
- To mi je u krvi, moraš se roditi s njima. To nije velika lova. Ako se želiš obogatiti na ovome, to je veoma teško, to se radi uglavnom iz ljubavi. Prije smo imali više životinja, ali kako se nisam ženio, ostao sam sam, pa nema više tko raditi. Ostalih životinja sam se godinama rješavao, ali konji su uvijek ostali uz mene, a tako će biti i dok je zdrava glava i jake noge - kaže nam Ivan. Jako nevrijeme pogodilo je u nedjelju prijepodne središnju Hrvatsku. Najteže je bilo na Baniji, gdje je vjetar čupao stabla i oštetio kuće, a pala je i tuča. Mijo Brlečić, vatrogasni zapovjednik u Sisačko-moslavačkoj županiji, rekao je da su na području te županije nakon nevremena imali 70-ak intervencija. Najveća šteta je u Kutini, gdje je vjetar odnio limeni krov škole.
- U Glini je olujni vjetar odnio dva krova s privatnih kuća, u Novskoj s jedne. U Petrinji je drveće padalo po cesti, kao i vodovi od struje. U Hrvatskoj Kostajnici oštećen je krov privatne kuće te je uz to bilo još 5-6 intervencija - rekao je Brlečić.
BILO JE TEŠKO KAD SAM VIDIO
U Petrinji je snažan vjetar oštetio objekte koji su pretrpjeli štetu u prosinačkom potresu. Oštećeno je i krovište crkve svetog Lovre. Mnoga kućanstva ostala su bez električne energije. Zbog razornog vjetra počupana su stabla, ali je nastala i šteta na objektima. Stradao je i kamp na petrinjskom kupalištu. A kao da to nije dovoljno, jučer u 1 sat i 27 minuta seizmografi Seizmološke službe zabilježili su umjeren potres s epicentrom kod Petrinje. Magnituda potresa iznosila je 3,7 prema Richteru, a intenzitet u epicentru V. stupnja EMS ljestvice.
- Hvala Bogu, potres na našem području nije napravio velike štete, ima ponekih pukotina, ali su male. To nevrijeme je bilo užas, kao da su se spojili nebo i zemlja, užasno je puhalo - govori nam Željko Tomašić iz Grede kraj Siska, koji je naišao na uginule životinje. - Kako mi neće biti žao?! Velika većina nas se ovdje bavi poljoprivredom, životinje su nam sve, a kad vidite ovakve prizore, bude vam teško. Kad sam naišao na životinje, još su bile žive, ali im nije bilo spasa. Ubrzo su uginule - rekao nam je Željko, koji nas je odveo do mjesta na kojem je to bilo.
- Ne sjećam se ovakve situacije, a svako mjesto ovdje, svaki grm znam u milimetar. Ne može se ništa desiti, a da ne znam ili ne saznam. Prolazim ovim poljima stalno, bavim se poljoprivredom više od 20 godina. Bilo je situacija da su ginuli zbog bolesti ili trovanja, ali ovakvo nešto ja ne znam. Teško je to - rekao nam je Željko te dodao kako je ovo i financijski udarac.
- Farmeri dobivaju poticaje za držanje stoke. Što se tiče konja, to je oko 400 eura po grlu. Bez toga se ne može opstati, samo od prodaje konja ili rasploda ne može se živjeti. I kad vam ugine životinja, morate to sve prijaviti te, ako i dalje želite primati poticaje, morate prijaviti novu životinju, inače ništa. A ako nemate životinju, u roku od mjesec dana morate nabaviti drugi, a to najčešće morate kupiti, tako da je to velik trošak i financijsko opterećenje. Uz to, kad vam ovako ostane mladunče za čuvanje, to iziskuje dodatno vrijeme koje morate posvetiti toj životinji da je dignete na noge - pojasnio nam je Željko.