Jači od bolesti: Živim svoj san i sve mogu sam
NIŠTA MU NIJE TEŠKO David Đinić (38) iz Pule rođen je s teškom anomalijom ruku. Unatoč tome postao je umjetnik koji izrađuje minijaturne spomenike. Kaže da uvijek razmišlja pozitivno
Zna ga cijela Pula. Punih deset godina svake ljetne sezone na svom štandu prodaje suvenire koje je sam izradio izlijevajući ih u razne kalupe. Radi svakog dana od 9 pa sve do ponoći i nije mu teško. Voli taj posao i voli ljude.
On je umjetnik David Đinić (38). Mnogi Puljani koji prolaze Giardinima obavezno se zaustave i pozdrave ovog neobičnog umjetnika. Malo popričaju i razmijene pokoju riječ, a turisti na štandu kupuju njegove radove: Arenu, Zlatna vrata, Augustov hram i ostale znamenitosti Pule, koje lijevanjem u kalupe izrađuje od raznih materijala. Otkrio nam je da ima oko 1000 kalupa raznih veličina i modela, a svoje radove prodaje po vrlo pristupačnim cijenama, uvijek na istome mjestu. Tijekom našeg razgovora nismo gotovo uspjeli završiti niti jednu rečenicu koliko je turista zapitkivalo i kupovalo predmete koje će u svoje domove ponijeti kao uspomenu i lijepo sjećanje na jedno ljetovanje.
BOLEST MIŠIĆA RUKU
David je rođen s anomalijom zvanom Arthtogryposis multiplex, a riječ je o prirođenim kontrakturama zglobova, posebno gornjih udova. Kako nam je laički objasnio, nema snagu u mišićima ruku, teže ih savija, a šake i prsti su stisnuti. Međutim, naučio je živjeti s tim. Štoviše, naučio je kako i rukama, koje ponekad “ne slušaju”, pretvoriti razne materijale, poput gipsa, u pravu umjetnost. Naučio je drukčije od drugih držati olovku ili šalicu kave, ali te, za mnoge jednostavne svakodnevne stvari, i on rješava bez posebnih teškoća jer je razvio svoju tehniku. Piše objema rukama...
- Nikada nisam razmišljao o tome da sam drukčiji od drugih. Da, rođen sam s tim i da, ja sve mogu kao i svi ostali. Nikad, pa čak niti u osnovnoj školi, nisam naišao na djecu koja bi me zadirkivala ili se možda narugala. Baš nikad. Uvijek su mi svi pomagali, pitali me da mi nose tešku školsku torbu i uvijek su pokazali da su pravi prijatelji - kaže David.
PRODAJE NA 15 JEZIKA
Na štandu se zaustavio njegov poznanik Ljubo, koji je usput dobacio da je David duša, dobri duh Pule.
- Nisam upoznao osobu koja nikad ne skida osmijeh.
Nevjerojatno je jak u glavi i za njega nema prepreka u životu. Sve radi sam i sve može sam. Živi svoj san kao ulični umjetnik - rekao je poznanik Ljubo. Zimsko vrijeme iskoristi za izradu novih kalupa, u koje lijeva materijale. Sušenjem i bojenjem postaju minijaturni “kulturni spomenici”. - Volim to što jesam i što radim. Želim razmišljati pozitivno. Umjetnost sam zavolio još kao dijete i zato je jedina moguća odluka bila upis u umjetničku školu, koju sam uspješno, bez teškoća završio. Ovaj posao me ispunjava. Iako radim do ponoći, nije mi teško. Na 15-ak jezika prodajem svoje suvenire. Naravno da ne govorim tečno sve jezike, ali pozdraviti na njihovu jeziku, ponuditi im pomoć pri kupnji i zahvaliti, to znam...