UZ OVAKVU OPORBU PLENKOVIĆ MOŽE JOŠ DUGO BITI MIRAN...

Oporba, kojoj bi glavni cilj trebao biti suprotstavljanje vladajućoj politici, borba za njezinu promjenu i osvajanje pozicije na vlasti, u Hrvatskoj je, čini se, izgubila smisao. Dojam je to ako se gledaju zbivanja unutar SDP-a, ali i Domovinskog pokreta, koji se u posljednje vrijeme bave isključivo sami sobom. Zbog unutarstranačkih sukoba različitih struja, koji traju godinama, nekad vodeća lijeva opcija gotovo je potpuno izblijedila u javnosti. Nakon raspuštanja organizacija u Zagrebu i Slavonskom Brodu te zatvaranja vrata SDP-a za četvero zastupnika koji su dio tzv. Bernardićeve struje, u tjednima i mjesecima koji su pred nama, čini se, neće biti mira za aktualnog šefa stranke Peđu Grbina.

S druge strane političkog spektra naprasnim odlaskom Miroslava Škore s mjesta predsjednika Domovinskog pokreta gledamo raspad opcije koja se nametala kao treća snaga u državi. Iako dužnosnici Domovinskog pokreta nespretno pokušavaju “popeglati” stvari pričama kako će iz svega izaći jači uz poruke da njihovo jedinstvo nikad nije bilo upitno, činjenica je da je prepoznatljivost te opcije počivala na Škorinoj vidljivosti i popularnosti u široj javnosti, ali ne bazično zbog politike. Bez obzira na tko će sutra naslijediti Miroslava Škoru, od jačanja stranke izvjesnije je da će ona krenuti putem marginalizacije. A od previranja na ljevici i desnici najviše koristi imaju Andrej Plenković i HDZ. Čak i ako nitko od “otpadnika” s lijevog i desnog spektra u sljedećim mjesecima ne postane njegov žetončić, u što je teško vjerovati, Plenković nema od čega strahovati.

Uz ovakvu oporbu, koja se bavi sama sobom, Andrej Plenković može biti miran do daljnjega. Ako ne i do kraja mandata. Jedina prijetnja za sada mu je Možemo, no njihova budućnost na nacionalnoj razini ovisit će o tome hoće li kod građana proći na testu uvođenja reda i vođenja Zagreba nakon dva desetljeća vladavine Milana Bandića.

JEDINA PRIJETNJA PLENKOVIĆU JE MOŽEMO I TO, AKO PROĐU NA TESTU VOĐENJA ZAGREBA...