VO SU STVARNO SMIJEŠNE DALJINE, NUDILA SE MEDALJA, KAŽE SANDRA
Olimpijskog stadiona.
Da, nešto nije bilo kako treba jer to nije bila naša Sandra, borkinja koja nikad ne odustaje. Nešto nije štimalo, rekli bi kod nje u zagrebačkoj Dubravi. - Allman je super otvorila natjecanje, tako se to radi. Baciš pa neka te hvataju. Kad je pala kiša, ni ona ništa nije mogla. Svaka čast Njemici. Nešto mi od početka smeta ovdje u Tokiju, nije do nikoga, do mene je. Od početka sam vidjela da se neće dogoditi. Ne volim brze i glupe krugove. Ovo su bile smiješne daljine, medalja se nudila. Nisu to opravdanja, kriva sam ja. Četvrto mjesto nije loše, ali nisam to ja. Koncentrirati se moram, vratiti doma i idemo dalje - rekla je Sandra.
SUZE U UTROBI STADIONA
Naravno, u njenoj kući gledalo se kao uvijek, a majka posebno teško proživljava njene nastupe. Znamo, očekivali smo više, no i četvrto mjesto je dobro.
No ne za Sandru, koja je spremno odgovarala na pitanja, no u jednom trenutku je pukla, suze su krenule, nije se mogla suzdržati. Zna koliko se spremala, koliko je mučila muku s ozljedama i koliko su joj Igre u Tokiju značile. Da smo uoči Igara mogli prognozirati koji će se naši sportaši vratiti s medaljama, braća Sinković i Sandra Perković bili bi najsigurnija oklada. No to je sport, ne ide uvijek onako kako poželimo. Svjesna je toga i Sandra, zato je i počela plakati. Bile su to suze sportašice koja je osvojila sve što se osvojiti može i koja je u Japan došla ispisati povijest. Nije, bez brige, podcijenila konkurentice nego jednostavno to nije bio njen dan. Ili večer, kako god hoćete.
SANDRA, GLAVU GORE
- Željela sam 68 metara u prvoj seriji. Cijela sezona je bila teška, odgođene su bile Igre, ponovno se moraš fokusirati, tražiti žar... Borila sam se koliko sam mogla. Više sreće drugi put - rekla je Sandra i opet briznula u plač. - Ma bila sam spremna. I onaj peti hitac. Odlučila sam pustiti ručnu i onda ga zabijem u mrežu. Samo da je on izašao pa da je otišao na 68 metara izvan segmenta. A zadnji, kao da bacam neki kvalifikacijski hitac... Stvarno mi je žao - neutješna je bila Perković.
Ne treba biti, na Olimpijskim igrama u Parizu opet može ispisati povijest. Za nas je ionako najveća. Osvojila je dva olimpijska zlata, dvaput je bila svjetska i pet puta europska prvakinja, pobijedila je u devet od 12 velikih finala. Kao nitko prije. I zato, Sandra, glavu gore, nije ovo bila tvoja večer. Vratit ćeš se jača no ikad...
POVRATAK U ZAGREB