Seoski turizam je zaživio u Slavoniji

DOMAĆE JE NAJBOLJE Agroturizam je jak u Austriji i Sloveniji, a rijetki su oni autentični. Kod nas, seoskih gospodarstava ima u Slavoniji i Istri

Kada bi poželjeli pojasniti pojmove agroturizam i OPG i koje su mu razlike i dodirne točke upleli bi se u kolo birokratskih propisa dvaju nadležnih ministarstava. Doduše silni i temeljito razrađeni propisi točno propisuju sve varijante i podvarijante s detaljnim uputama što vlasnici mogu i što ne mogu.

Želite li sami istražiti tu razliku vidjet ćete da se u sve upliću još dva pojma koji su ovim našima nadređeni. Riječ je o ruralnom ili seoskom turizmu iako mi se čini da je stvar ista, samo se nisu mogli odlučiti za jedan od pojmova. Kako bilo vrlo je tanka razlika između OPG-a, odnosno Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i Agroturizma koji se još naziva i seoskim turizmom.

IZUM IZ FRANCUSKE

To nikako nije hrvatski izum jer je prošlo točno sedamdeset godina otkako su ti pojmovi zaživjeli u Europi. U minijaturnom seocetu Chandal a la Javie u Provansi jedan je pametni francuski senator pokrenuo pilot projekt organiziranja davanja usluga turistima na seoskom obiteljskom gospodarstvu. Napuštenu štalu koja je pripadala jednom lokalnom poljoprivredniku pretvorili su u kuću za odmor. Od te je kućice po cijeloj Europi pokrenu sasvim novi vid turizma koji se do danas dobrano rasplamsao.

SLOVENCI I AUSTRIJANCI

Najuspješniji u njemu su Austrijanci. Naši susjedi Slovenci stvar su izgleda jako dobro implementirali jer, iako su u ostvarivanje ove vrste turizma krenuli puno kasnije od Austrijanaca, seoskim turizmom se bavi na stotine poljoprivrednika, što je nekako i logično jer je ova susjedna zemlja upravo premrežena selima. Na Goriškem, dakle u okruženju najpoznatijeg slovenskog vinogorja, sjeverno on njihova dijela Jadrana, oživjeli su jednu Austro-Ugarsku tradiciju - Osmica. Jednom u osam mjeseci su prvo samo vinari mogli prodavati vino bez plaćanja poreza državi. Danas Osmice imaju svoju web stranicu gdje se može pretražiti na koja se mjesta može ići pojedinog mjeseca. Ta se gospodarstva i nazivaju Osmice, npr. Osmica Rebula, a uz vino koje mora biti njihov vlastiti proizvod mogu nuditi i sve ostale, ali isključivo vlastite proizvode. U pravilu tako je i u nas, ali bez tog “osmog dana”, već svakodnevno. Agroturizmi ili seoska gospodarstva najbolje su zaživjela u Istri i Slavoniji. Koliko su ona autohtona naboje ćete provjeriti po njihovoj mogućnosti ugošćivanja. Ako vidite da je većina gospodarstva premrežena stolicama, pa da imaju i salu s velikim stolom, pa još i autobus parkiran pred imanjem, budite sigurni da je dobar dio jela koja će vam ovdje poslužiti iz robnih centara, a

nikako njihov proizvod. Naravno, uvijek uz časne izuzetke, pa sam tako i oni koji su odlučili primati “grupe”, poglavito ona seoska gospodarstva u Slavoniji mogu proizvesti na svojim poljima i štalama dovoljno toga da nahrane puno svijeta. Rijetki su baš sasvim autentični, a kad pronađete takve dobro ih zapamtite.

KOD NJIH JE SVE DOMAĆE

Jedan egzemplar pronašao sam u Istri u selu Ferenci, nadomak Vižinade. Ovdje bračni par Fatorić sve bazira prvenstveno na domaćim suhomesnatim finesama pršutu, kobasicama, ombolu… Sve od prasaca koji uzgajaju. Uz vlastito vino, pravu domaću malvaziju, koju naravno u Istri možete pod tim imenom piti na svakom koraku, no malo gdje ona ima veze s tim njihovim autohtonim vinom, te maslinovo ulje. Oni peku svoj vlastiti kruh i mijese pašte, ali od brašna pšenice s njihova

polja.