PARTY ZA 16 LJUDI U 14m2
GLUMAC DUŠAN BUĆAN I NJEGOVA DJEVOJKA SARA O ZGODAMA U MOZAMBIKU
Na konjima je s Borisom Veličanom jahao do Crnog mora i preko krčkog mosta, vozio je motocikl na reliju po Dinari... Sad je glumac Dušan Bućan (44) krenuo u novu avanturu, koju možete pratiti na 24sata, otkud će se javiti videomaterijalima, kao i pisanom reportažom iz Mozambika u kojem će provesti dvadesetak dana. Ovaj put s njim je na putu i djevojka Sara Hdagha. Svaka zemlja na svijetu sačinjena je od samih rituala. Neki rituali su nam poznati, neki potpuno nerazumljivi, a neki pak strašni i nepojmljivi. Za Dušana i Saru putovanja su rituali. Na svakom putovanju rituali zemlje u kojoj se nalaze glavna su tema za istraživanje jer oni nas vraćaju na ono što je bitno u životu. Videoputopise iz Mozambika pratite ponedjeljkom u 12 sati na YouTube kanalu 24sata i u Videoteci 24sata.
Buđenje... prve zrake sunca polako probijaju oblačno mozambičko nebo i traže put do našeg stola na terasi. Kavica, doručak i pogled u veliki Indijski ocean, stvaraju u nama smiraj i opuštenost. Grupa ribara na plaži lovi male gavune iz mora s mrežom koja inače služi kao zaštita od komaraca. Zbog njezinih sitnih rupa, u stanju su uloviti i najmanju ribu (naravno, zbog toga su i zabranjene). Ribari pune kante već treći put i veselo se bacaju u more po još. Sve izgleda idilično, veselo i lijepo do trenutka kad smo vidjeli policiju koja trči po plaži prema njima i viče.
Što se događa? Napeto smo ustali. Neki ribari su počeli bježati, ali naravno nisu ostavili ulov niti mreže. ”Tooo, uspjeli su pobjeći!”, uzviknula sam. Policija ribare stalno ganja, ali na svu sreću svaki puta zbrišu. Osjetila sam se kao dio te ekipe. Stoga smo odlučili kako nećemo više sjedati u restorane, koje sam spomenula u prošlom članku, a koje drže Portugalci, Francuzi i Španjolci. U njima rade domaći stanovnici za siću, a cijene lupaju kao u Zagrebu. Skompali smo se s domaćim ribarima koji zaista zaslužuju par redaka u ovom tekstu. Daniel, George, Mert, Rikardo, Armando. Sigurno se pitate od kuda ta imena, ali Mozambik je bivša Portugalska kolonija, sve je jasno. Vratimo se na ribare. U drvenoj brodici, nalazi se njih desetak. Brodica je zapravo barka. Uglavnom, najčešće od njih deset samo dvojica znaju plivati. Pitali smo se kako je to moguće kad žive na moru i od mora. Ali eto, puno je mladića izgubilo živote upravo na taj način. Zakačila bi se velika riba, nisu je htjeli pustiti jer znaju kako će zaraditi na njoj “velike” novce, ali manje razmišljaju o tome da će na njoj izgubiti i život. Ribari svake večeri na plaži pokazuju što se taj dan ulovilo, vijeća se, mjeri, cjenka i prodaje. Pa smo tako i mi. Imamo svog ribara Georgea kod kojeg izaberemo ribu, jastoga, školjke, kamenice, što god nam se jede taj dan. George to sve spremi kod sebe doma i preda nam. Ništa do sada nije bilo skuplje od 100 kuna. Kila kamenica 20 kuna, kila jastoga 50 kuna, dvije kile zubaca 80 kuna.
MELODIJA KITOVA U DUBINAMA
Uz sve to ide krumpir, manioka, riža, salata. Mljaaac. Ali taj ručak treba i zaslužiti…
Prvo ronjenje pa onda klopa. Nakon kratkih uputa, bacili smo se u bazen da provjerimo znanje. Drugi dan smo već bili u moru. Nije nam bilo lako , ocean je divljao, valovi su se lomili, a naš gumenjak je letio po svuda. Kad najednom kaže naš vodič Mossie: “Tri, dva, jedan, skok... bacanje s broda!” Najednom tišina, spuštamo se na dubinu od 15 metara, koralji, šarenilo životinjskog svijeta po svuda, pravi zen. Nakon dva sata uživali smo u melodiji kitova u daljini, ali nažalost, danas nisu bili raspoloženi za druženje. Nema veze, ionako nam je muka, morska bolest ostavila je svoj danak tako da smo preležali to popodne. Nema veze. Sutra idemo opet. Budimo se u sedam sati ujutro. Ništa se konkretno ne jede prije ronjenja, samo kava, čaj i sok. Danas smo već bili spremniji na ono što nas čeka. Traktor se spušta, guramo brod, bacamo se u njega i ‘gaaas’ u Indijski ocean. Valovi su veliki, ali barem je sunčano. Nakon detaljne provjere opreme samo čujem “Jeste li spremni? Tri, dva, jedan... idemo!”
TRI SATA RONJENJA
Pssst, tišina. Naprosto sam se zarazila tom podvodnom tišinom. Točno kako je rekao moj instruktor Matko Pojatina: “To je jedna vrsta meditacije i sve pod vodom radiš dva puta sporije. Dišeš mirno, krećeš se sporo i najbitnije, stani - razmisli - djeluj...” Nakon prvog šusa adrenalina počela sam kontrolirati disanje i promatrati novi svijet oko sebe. S poštovanjem prema svemu što se nalazi tamo, jer ipak smo mi samo gosti koji su došli u njihov dom. U Rimu budi Rimljanin a u oceanu, ponizan. Promatrajući sav taj nepoznati i misteriozni podvodni svijet koji se nalazi oko nas osjećali smo se jako maleno. Maleno, jer smo dio nečeg jako velikog. Prepustili smo se ritmu valova koji su nas nosili kroz dubine Indijskog oceana otkrivajući nam čarobne boje, živote i tajne. Mi ne možemo niti zamisliti koliko je more snažno i svaki nepromišljeni iskorak može nas koštati glave. Nakon tri sata ronjenja vrijeme je da napustimo njihov dom ( za danas). Svakog gosta ,tri sata dosta... Dušan čim je izronio, rekao je “Idemo jesti neku finu ribu, gladan sam”. Očito je ribe koje je vidio u moru vidio i na svom tanjuru pa je sav zanesen pohitao van iz mora prema ribarima. Sva sreća, kaže nam, gazda, danas je ujutro ulovio frišku barakudu. Mljac! Cijena filea barakude s povrćem, krumpirima i rižom je 50 kuna. “Može”, viče Dušan, “Odmah dvije porcije”.
POZVANI NA ZABAVU U SELU
Naravno, ništa bez Pina Colade ili Caipirinhe, prije i poslije ručka. Cijena 15 kuna. I naravno, nezaobilazna manioka koja ide uz sva jela za 5 kuna. Znači, cijeli ručak s pićem oko 70 kuna za jednu osobu. Punih trbuha i uljuljani od valova ,odlučili smo malo chillati na plaži i slagati planove za dalje. Ubrzo stiže naš vodič Bambo kojeg smo prozvali Felix kako ostali ne bi znali o kome pričamo točno. Ipak, velika je konkurencija vodiča ovdje pa ne treba stvarati jaz među kolegama. Dolazi sav sretan i kaže kako smo