GLUMICA ANKICA DOBRIĆ PRISJEĆA SE ENA MI JE BILA KAO SESTRA...
Sjećam se tog trenutka, bila sam u Istri, javili su mi odmah nakon nesreće. Zanijemila sam. Glas nije izlazio iz mene. Bila sam okamenjena, šokirana i dugo vremena to nisam mogla prihvatiti. Bila sam ljuta, na sve sam bila jako ljuta, rekla nam je Ankica Dobrić (61).
S Enom Begović upoznala se na prijemnom ispitu na Akademiji dramske umjetnosti. Ista su generacija, sprijateljile su se prvog dana i odmah se dogovorile da će uzeti stan i živjeti zajedno. Taj prvi susret Ankica danas opisuje kao ljubav na prvi pogled, ostavile su dobar dojam jedna na drugu. Enu s hodnika Akademije pamti kao vrlo krhku, visoku, vitku s prekrasnom plavom kosom.
- Jako je bila sramežljiva, povučena ali imala je unutarnju snagu. Ona je horoskopska Račica, a ja Škorpionka, pa smo se s lakoćom prepoznale, povezale i postale prijateljice - kaže Ankica. Prvi njihov zajednički stan bio je u Ratkayevom prolazu. Ankica ja eksperimentirala, učila se kuhati i to bi dobro ispadalo. Prvi put je Ena kušala kombinaciju zapečenog karfiola s pohanim kruhom. Bilo je to silom prilika, jer su bile studentice i nešto bogatije si nisu mogle priuštiti. - To je bilo da se najedemo i da je fino za pojesti. Jedno mjesec dana Ena je samo to jela. Ništa drugo. I uz to ementaler sir. Obožavale smo pomfrit i kad bi nas dečki zvali na večeru odgovarale bi ne možemo jer smo taman kupile mladog krumpira, pa bi ga doma pekle u velikim količinama. I uz to jele sir. To nam je bio glavni specijalitet – govori.
DIJELILE KUĆANSKE POSLOVE
Obje su voljele gledati predstave. Ena nije previše izlazila, radije je bila doma. Ankica je stalno bila vani. Tad nije bilo mobitela, ali uvijek ju je Ena pronašla. - Znala je moje kretanje, gdje bih mogla biti, pa me je zvala na fiksni telefon i rekla “Molim te, dođi doma”. Zbog nje sam ostavljala društvo i odlazila kući - prisjeća se. U tom su stanu dijelile kućanske poslove. Ankica je kuhala, a Ena pospremala. U Trpnju su iznajmljivali sobe, pa je lijepo znala nategnuti plahte, srediti prostor. Šalile su se da će se, ako ne nađu muževe, njih dvije vjenčati. Nakon Ratkayevog prolaza odselile su na Jordanovac, a kad je Enina sestra Mia došla u Zagreb, Ena je živjela s njom.
- Nakon mjesec dana bilo je “Jooj, molim te, ja bih opet s tobom”. Jako smo bile vezane, bliskije nego ona sa svojom sestrom ili ja sa svojom. I kad nismo živjele skupa, svaki dan smo se nalazile, posjećivale se, ni jedan dan nije prošao da nismo barem jednom zajedno objedovale – priča glumica. Kakvaz, Zvečka... bili su im glavna mjesta, baza iz koje se išlo dalje. Sve današnje gradske face upoznale su pred Zvečkom. Jednom su tako šetale Gundulićevom, naišao je zajednički prijatelj njih dvije i Johnnyja Štulića. Pozvao ih je k sebi da poslušaju Johnnyjeve prve pjesme. Tad su i upoznale Johhnyja.
- To je bilo jako zgodno, nije Štulić tad još bio poznat. Došle smo, odsvirao nam je i otpjevao, ali više je to bilo recitiranje nego pjevanje. Sjećam se svog komentara “Najbolje od svega mi je tvoj osmijeh na kraju”. Taj naš prijatelj je odgovorio “Nemaš pojma, ovo je genijalno”. Štulićeve prve pjesme slušale smo nas dvije – prisjetila se Anči.
LJUBOMORNI KOMENTARI
Bile su veoma mlade i bezbrižne, pa ako je i bilo pogleda, udvaranja, njih dvije to nisu primjećivale. Ali Ankica je znala čuti ljubomorne komentare i burno je reagirala na njih. Kad je, kaže, netko lijep, zlobnici mu moraju tražiti mane. Jako ju je nerviralo kad bi netko nešto ružno rekao o Eni.
- Tad bih odgovarala “Pogledaj sebe! Baš si se ti našla komen