NAKON VESELOG LJETA HOĆEMO LI OPET ŠKOLE PRETVORITI U UTVRDE?
Među roditeljima školaraca na društvenim mrežama ovo je ljeto popularna “forvarduša” sa slikom muškarca koji u fontanu ubacuje vreću novčića uz potpis: “Roditelji koji žele da se ujesen škole sigurno otvore”. Brojimo još tri tjedna do početka nove školske godine, kojoj doduše još nismo počeli lijepiti epitete poput “najgora”, “najstrašnija”, “pandemijska”, “postkorona”. Ali hoćemo, sigurno. Jer nakon dvije lude i teške, što nam donosi ova? Što želimo? Ono što sigurno svi želimo je da učenici i zaposleni u školama budu u zdravstveno što sigurnijem okruženju. No što će to značiti nakon ljetne sezone u kojoj smo se opet pretvarali da virusa nema, a politika već uobičajeno trgovala s mjerama, plašenjem i mamcima za dnevne potrebe. Epidemiolozi već neko vrijeme šalju poruke koje nam nije drago čuti: “Pripremite se za tešku jesen”. Iz bolnica, posebno tamo gdje procijepljenost nije veća od 40-ak posto, već izlaze izvješća o sve zauzetijim krevetima na COVID odjelima. Hoće li škole opet biti kolateralna žrtva? Nastavnike se ostavilo u vakuumu kad im je država trebala osigurati sigurno, brzo i dobro organizirano cijepljenje, a dosad nije bilo ozbiljnije javne rasprave o tome što nam zapravo donose vrlo stroge mjere u školama - od maski na licima učenika do online nastave, samoizolacija, iščekivanja, sve više slučajeva depresije među djecom. Da ne govorimo o raspravi o cijepljenju srednjoškolaca, kao mogućnosti da im ova školska godina protekne koliko-toliko redovno. I ne možemo se praviti, kako ističe cijenjeni prof. Vinko Bajrović u svojoj analizi za Slobodnu Dalmaciju, da sve to nije imalo utjecaja i na rezultate u nastavi. Državna matura pokazala je da je matematika napisana loše, hrvatski lošije nego lani itd. Za odličan uspjeh dobrog broja djece nema garancije da je zaista odličan. Zar ćemo se praviti da je sve super? Korona epidemija, ponovimo to po tko zna koji put, ne smije djecu i obrazovanje uzimati za taoce.
PANDEMIJA JE NANIJELA ŠTETU UČENICIMA, KOLIKO GOD MI ŠUTJELI O TOME. A ŠUTIMO