I MOJ UNUK MILO TALENT JE ZA GLAZBU
Stavros uživa na Korčuli sa suprugom Žarkom u masliniku, a unuk Milo pomaže mu oko poslova. Iako je slomio nogu, pjevač i dalje nastupa...
Imam u brdu jedan maslinik pa se gore nađe društvo i igramo na balote. Kupam se, prošetam sa ženom svaku večer, malo odmaram i brzo prođe dan, kaže nam Jasmin Stavros (66).
Pjevač uživa na Korčuli sa suprugom Žarkom, sinovima Milom i Krešom te unukom Milom. Kaže da dugo nisu svi bili na okupu. Počasni je doživotni predsjednik tima Hrastovice, koji se svake godine natječe u prvenstvu u boćanju.
- Istina, ali malo igram. Nisam dobar kao moj sin. On igra, ja tu i tamo – kaže Stavros.
Opuštena atmosfera Korčule za njega je pravo mjesto da napuni baterije. U svim poslovima desna ruka mu je
unuk Milo (12). Djed ga hvali da skače čim čuje da nešto treba napraviti.
- Voli se kupati, igrati na buće, ponaša se kao da ima 18, a ne 12 godina - priča nam Stavros.
Dodaje da je jako talentiran za glazbu, ali i sramežljiv, pa ne zna reći hoće li nastaviti njegovim stopama. - Milo ima izuzetan glas, raspon od sigurno tri oktave, a nitko ga još nije učio pjevanju. To mu je Božji dar. Kad ga prođe faza sramežljivosti, puno bi mogao napraviti - ponosan je djed. Vrućine mu ne padaju teško. Tipični je Dalmatinac, može biti i plus 40, Stavrosu to ništa ne smeta. Nije mu naporno ni maknuti se iz te idile, pa putovati na gaže. Sve je, kaže, u glavi. - Dan prije razmišljam: ‘Morat ću ići, a baš mi je ovdje lijepo’, ali čim popijem jutarnju kavu i spremim se, sve prođe. Prebaciš sklopku u glavi, odeš na trajekt i kreneš - kaže Stavros. Prvi koncert nakon popuštanja mjera imao je u Otočcu i tvrdi da će cijeli život pamtiti taj nastup.
- To je uopće bio prvi put da sam pjevao u Lici. Sve su pjesme pjevali sa mnom, od prve do zadnje. To je bila najbolja gaža u mojoj karijeri. Nikad nisam doživio takav prijam publike. Ne sjećam se, a ako se ne sjećam, znači da je nije ni bilo. Skoro tri sata sam pjevao bez pauze. Baš sam uživao - govori Stavros. Radi koliko stožer dopušta.
S Tri mušketira pjevao je nedavno u Novoj Gradiški. Na pozornicu je došao spretno na štakama jer je ranije slomio nogu na Korčuli. Mladen Grdović i Zlatko Pejaković bili su mu podrška na bini.
- Svi mi na sceni jako dobro znamo koliko nam svima trebaju ovakve međusobne terapije i ljubavi s našom vjernom publikom, a Novogradiško ljeto manifestacija je zbog koje bih ustao i sa samrtne postelje, a ne samo s ‘običnom’ slomljenom nogom koju sam slomio na ljetovanju - rekao je Stavros.
O četvrtom valu pandemije ne želi razmišljati. - Bit će kako Bog da. Neće mi biti drago ako se opet zatvorimo, ali ako se mora za dobrobit svih nas, nema nam druge - govori.
Jedini je u obitelji koji je prebolio koronu. Sva sreća, kaže, nije bilo velikih posljedica. Kasnije se i cijepio, ima COVID putovnicu, pa može putovati kamo god poželi.
Osim njega, nitko u obitelji nije imao koronu.
Za blagdan Velike Gospe trebao je pjevati u Milni na Braču, ali svirka mu je otkazana u zadnji trenutak. Blagdan je proveo u Blatu na Korčuli. – Gospa ima svoje značenje u vjeri, ona poziva ljude na mir, ljubav, vjeru, molitvu, post... Čitam poruke iz Međugorja, molim krunicu svaki dan. Gospi, Isusu..., treba se obratiti za svaki problem koji imaš. I Padre Pio, Sveti Franjo Asiški..., jako su mi dragi sveci, štujem ih. Rado gledam filmove o njima i uvijek nešto drugo vidim. Daju mi drugačiju snagu, emociju, da budem dobar čovjek, ponizan, što je jako teško u ovim vremenima. Nisam bez grijeha, nisam savršen, ali se trudim da toga bude što manje - priča Stavros.
Nema ni planova ni želja za drugi dio 2021. Planiranja, kaže, nisu njegova opcija, jer se nikad ne ostvare.
– Danas se probudim i želim taj dan proživjeti najbolje što mogu. I tako svaki dan - rekao je glazbenik.