‘MAJKA ME NAUČILA SVE O MOLOVANJU’
Za moleraj se više nigdje ne mogu kupiti ni dekorativni valjci, a Agica iz Bocanjevaca pored Valpova ih čuva i sakuplja
Agica Piškorjanac (70) iz Bocanjevaca, etnosela u blizini Valpova, jedna je od posljednjih moler majstora na prostorima Slavonije i Baranje, a zidove boji tehnikom koju mnogi mladi nisu nikad ni vidjeli.
Ona zidove ukrašava nekad popularnim molerajem, tehnikom za koju se više nigdje ne mogu kupiti ni valjci za bojenje. Otkad zna za sebe, bavi se tim poslom. Kad je bila djevojčica, gledala je kako to njezina majka radi, a kasnije je i ona uzela valjak u ruke pa nastavila sve do danas. Dugo je pomno pratila majku i njezine pokrete, učila korak po korak kako izraditi što ljepši i bolji moleraj.
MIJEŠALO SE S MLIJEKOM
Vrlo brzo je svladala tehniku punjenja rezervoara bojom te postavljanja valjka i pravilne izrade okomitih i vrlo preciznih uzoraka.
- Prije to nije bilo kao danas, tad je majka boje miješala u prahu s mlijekom i vodom da se bojeni motivi ne mogu obrisati. Ja sad mogu kupiti polikolor, dip i razne nijanse boje i miješati boje kakve god poželim - započela je majstorica.
Sad je sve jednostavnije i lakše. Na svjetlije zidove idu tamnije boje, a na tamnije zidove svjetlije boje. Uvijek u suprotnosti. Molovanje je starinska tehnika ukrašavanja zidova dekorativnim valjkom koja je bila karakteristična ne samo za ovaj dio Slavonije i Baranje, nego i za dobar dio nekadašnje Panonije i Srijema, gdje je bilo gotovo nezamislivo imati lijepo ukrašene zidove obiteljske kuće, a da nisu bili molovani.
TEŠKO JE DOĆI DO VALJAKA
Upravo svoj dom često ukrašava omiljenom tehnikom, a u spavaćoj sobi nalazi se i njezin omiljeni zid koji je ukrasila bijelim motivima na ljubičastom zidu. Kako je riječ o staroj tehnici koju su zamijenile moderne tehnologije, teško joj je doći do gumenih valjaka koji na sebi imaju raznovrsne motive. Sad ih ima samo dva, a obraduje je svaki novi koji uspije pronaći na sajmovima ili dobiti od poznanika.
U PROŠLOSTI SE NEKO VRIJEME ČAK NIJE MOGLO ZAMISLITI DA BAREM JEDAN ZID U KUĆI NIJE MOLOVAN
tehnika molovanja u Slavoniji i Baranji bila je popularna
Ljudi su me često pitali da ih posude da si sami naprave motive pa mi ih nikad nisu vratili. Uz to, valjci su napravljeni od gume pa se polome i istroše. Sin mi je neki dan došao i rekao da mi je jedna žena iz susjednog sela voljna pokloniti valjke. Jako se tome veselim, rekla je skromna Agica.
Taj posebni valjak potreban za moleraj sastoji se od valjka i rezervoara. Prvenstveno se ulije boja, a nakon toga se stavlja valjak. Zatim se valjak povlači po zidu okomito i vrlo precizno, a kako se povlači, tako ostaje motiv po zidu. - Tijekom posla treba biti jako precizan, mora se paziti. Sad je lakše nego prije, stavimo trake kao okvir pa uz traku ide lakše.
UREĐUJE I OKUĆNICU
Ranije toga ničega nije bilo, zidovi su bili grbavi, što nam je također otežavalo posao, a jedno vrijeme nije se moglo zamisliti da barem jedan zid u kući nije ‘molovan’ prisjetila se Agica.
Ljudi često Agicu zovu da im zidove ukrasi ovim prekrasnim motivima. Kako je ostarjela, moleraj je ostavila kao hobi za dušu. Naime, ovaj talent nije jedini koji Agica posjeduje. Godinama unazad, ona i njezina kći dobivale su od Grada Belišća nagrade za najljepše uređenu okućnicu, što nije iznenađujuće jer nas je Agica sa smiješkom dočekala u pravome malenom vrtu prepunom cvijeća. Tijekom života Agica je 26 godina kuhala i pekla kolače za svatove s prijateljicom Anicom, a njezine torte i skulpturice, koje izrađuje od prženog šećera, često su najljepši ukras na svadbama, ali i raznim drugim svečanostima.
Iako Agica ima 70 godina, ne dopušta da joj godine budu problem. Kaže nam, dok ide, ide.
- Volim svašta probati, uporna sam u svemu što naumim i trudim se.
HEKLA, PLETE I RADI U BAŠČI
Volim plesti i heklati, radim i u bašči. Nikad me nećete vidjeti kako mirno sjedim, a savjetovala bih svim starijim građanima da si nađu zanimaciju ili dvije - rekla nam je Agica, koja sigurno ima zlatne ruke, te dodala kako svakoga dana, već 11 godina, otkad joj je muž poginuo, šeta barem sat vremena. Naizgled pozitivnu i vedru Agicu je prije 11 godina zadesila tragedija. Naime, njezin muž Ivica, ili Ivo kako ga od milja zovu u krugu obitelji, umro je u prometnoj nesreći.
Ivo i Agica čistili su crkvu u selu dugih 18 godina. Toga kobnog dana bila je Cvjetnica. Nakon što su se vratili kući, Ivo je rekao Agici kako misli da je zaboravio ugasiti razglas.
PROŽIVJELA TRAGEDIJU
- Otišao je do crkve biciklom i nije prošlo dugo, a već su susjedi došli reći kako je djed stradao u prometnoj nesreći. Pijani vozač ga je udario - prisjeća se Agica ovog teškog vremena.
- Ivo je bio godinu dana na aparatima, rekli su da neće preživjeti ni četiri dana, a on je preživio 403. Bio je pozitivan cijelo vrijeme, i dok je bio na aparatima, on je planirao, a nije mogao ruku podići. Bio je svjestan svega do prije mjesec dana nego što će umrijeti. On mi je bio najveća podrška - ispričala nam je za kraj ova majstorica zlatnih ruku.