MOJ LOVRO ZREO JE ZA ODLAZAK Htio sam da trenira taekwondo, kao ja, ali rekao mi je: ‘Tata, ne brini, ja se znam tući’. Ima mozak i hrabar je, priča Egon Majer
EKSKLUZIVNO ZA 24SATA
Lovro je krenuo na nogomet s pet i pol godina, a ja sam htio da ide na borilački sport. Rekao sam mu: ‘Sine, hoćeš na taekwondo? Ako te netko bude zezao, da se znaš oduprijeti’. Odgovorio mi je: ‘Tata, ne treba, ja se znam tući’.
Priča nam to ekskluzivno za 24sata Egon Majer, otac Dinamove desetke Lovre Majera, uoči sinova oproštaja od Maksimira. Na utakmici će u srijedu, dakako, biti. Kao i na većini Lovrinih.
‘NISAM BIO ZA ITALIJU’
- Nisam očekivao da prije ode iz Dinama, nisam bio za prerani odlazak. I kad je Lovro trebao u Sampdoriju, rekao sam mu: ‘Ostani, ostavi traga u Dinamu, bliže si i reprezentaciji...’ Bio je premlad. Sad je ipak zreo za odlazak, bilo kamo, u neku jaču ligu. Svatko u tom razvoju treba otići u jaču ligu, da vidi da ima jačih. Ja sam to iskusio... - priča tata Majer.
A iskusio je u drugom sportu. Egon Majer bio je reprezentativac Jugoslavije u taekwondou i ‘80-ih osvajač medalja na najvećim natjecanjima.
- Putovao sam puno sa sportom i stekao poznanstva, iskustva, vidio svijeta, upoznao kulture, obilazio gradove, i muzeje i noćne klubove, vidio stvari o kojima u Hrvatskoj nemamo pojma da postoje... Ovi danas, nažalost, ne vide ništa jer je stroži profesionalizam, a sad i korona. Pa oni ne odu ni obići grad u kojem žive!
I Egon je igrao nogomet, ali rekreativno, na rodnom Ugljanu, odakle se s 18 godina preselio u Zagreb.
- Prije šest-sedam godina vratio sam se živjeti na Ugljanu. Kuća, turizam, brod...
Je li francuska liga dobar izbor za vašeg sina? - Sad su svi sretni jer došao je Messi, tamo igra mnogo jakih igrača
i liga će se sad opako pratiti. Razveselio sam se što Lovro ide onamo, iako sam očekivao da će u Njemačku. Ali Nijemci su očito škrti, haha!
Kako će mu biti prilagoditi se? Prvi put odlazi od kuće...
UDARIO ZA GLAVU VIŠEG
- On ima mozak i muda! Uvijek se znao izboriti za sebe. Sjećam se kad smo bili na skijanju, imao je 7-8 godina, kako su se pofajtali dečkići i on je bez problema i straha udario jednog za glavu većeg od sebe. Ne da na sebe. Iako mu u Francuskoj neće biti lako, mnogo je ljudi ondje drukčije kulture, pridošlice iz Afrike, koji se drže skupa... - priča nam Egon i sjeti se:
- Ma zamislite, slali smo ga da uči engleski, njemački i talijanski jezik, a on završi u Francuskoj, haha! Ali rekao mi je: ‘Tata, ne sekiraj se, za šest mjeseci pričam francuski’.
Za sina kaže da je strašan radnik.
- I kad je bio ozlijeđen, studiozno je trenirao i nije psihički pao. Puno je pritom naučio, upoznao nove ljude, bili smo i u Beogradu na rehabilitaciji.
Radnik kao otac?
- Pa i ja sam bio baš radnik, po dva-tri puta na dan sam trenirao i to sam prenio na njega. Talent bez rada ne znači ništa. Ja sam uspio u taekwondou, ali kažu da sam bio i dobar nogometaš - priča nam Egon pa dodaje: - Mogao bih igrati u današnjoj prvoj hrvatskoj ligi, ali ne u Dinamu. Ali ipak sam više volio potući se...
Kao sportaš, je li visio na ogradi tijekom Lovrinih treninga ili se suprotstavljao metodama nekih trenera?
‘NISAM SE MIJEŠAO’
- Ne, nikad nisam dolazio na treninge. Neke stvari me jesu ljutile, pristup treninzima mi se nekad nije sviđao, ali nisam se miješao. S druge strane, svako ljeto organizirao sam nogometne turnire, najviše zbog Lovre, da mu praznici prođu u nogometu. U Preku su ponosni na njega i ponosno ističu kako je Lovro Majer igrao ovdje.