DJEČJI DOMOVI PREPUNI, UDOMITELJA NEMA
● Prošlo je 150 dana od smrti curice koja je bila pod nadzorom Centra ● Vlada je obećala promijeniti Zakon o udomiteljstvu ● Što se napravilo? Ništa! Djecu nema tko udomiti
Mijenjat ćemo zakone, dodatno motivirati udomitelje, zaposliti još ljudi, ubrzati postupak posvajanja... Sve je to Vlada obećavala nakon smrti male Nikoll 31. travnja ove godine.
Od tada je prošlo gotovo pet mjeseci pa smo odlučili provjeriti je li se što konkretno promijenilo u praksi. Predsjednica Povjerenstva za javnost Hrvatske komore socijalnih radnika Renata Sever kaže nam da, osim što je doista zaposlen određeni broj novih stručnih suradnika, nekih drugih pozitivnih promjena u sustavu zapravo još - nema. Smještajni kapaciteti u domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi su prepunjeni, udomitelji, koji već imaju djecu u udomiteljstvu, iscrpljeni su i puno se troše, a novih udomitelja nema dovoljno.
DOMOVI SU PREPUNJENI
- Zaposleni su neki novi kolegice i kolege. Ovisno o regiji, u nekima je to riješilo problem, u nekima baš i nije jer nema tehničkih uvjeta za to, nema dovoljno vozila ili prostorija za rad. Mislim da je zagrebački Centar za socijalnu skrb u najgoroj situaciji jer je previše kolega u jednoj prostoriji - rekla je Sever.
Otkriva da tema nedovoljnih kapaciteta za smještaj djece nije još ni raspravljena. - Nedavno sam tražila smještaj za jedno dijete od 14 do 15 godina u domu i rekli su mi da je 83. na listi čekanja. Mislim da je to problem s reformom i d e institucionalizacijom koja se radila, gasili su se smještajni uvjeti, a nije se dovoljno ulagalo u udomiteljstvo. Možda bi najbolji bili domovi s dnevnim ili poludnevnim smještajem, gdje se sustavno radi i s obitelji, uči ih se prepoznavati potrebe djeteta. Ministarstvo je tražilo pobrojavanje praznih mjesta u udomiteljskim obiteljima, pokušavajući naći mjesta gdje ih nema. Ljudski je to potpuno razumljivo, ali užasno loše jer bi ljudi iz struke trebali razumjeti da se dijete iz, primjerice, Dubrovnika ne može samo tako smjestiti, recimo u Slavoniju, ili dijete adolescent u udomiteljsku obitelj koja s djecom te dobi nema nikakvog iskustva - priča Sever.
Ako će se tako raditi, bez stručnosti “trpati” djecu gdje ima mjesta, iako mjesta zapravo nema, smatra da će to biti loše za djecu jer će više tonuti u svoje probleme, a udomitelji će se potrošiti još brže.
IZMJENE ZAKONA NISU DOVOLJNE
- Mislim da samo izmjene zakona neće donijeti nikakvu promjenu. Mora biti jedan sustavni pristup, moramo se zapitati koji ljudi postaju udomitelji, zašto to postaju, što ih motivira? Jesu li to samo naknade ili nešto drugo? Ono što ja smatram da ih privlači su udomiteljske udruge i dobri primjeri i na tome treba raditi. Edukacije i pripreme udomitelja nisu dovoljne. Ta su djeca traumatizirana, ne postoji neki suvisao i dobar tretman za traumatiziranu djecu. Imamo savjetovališta i zdravstveni sustav, ali to nije dovoljno. Udomitelji pokušavaju vodeći se entuzijazmom i dobrom
voljom raditi s tom djecom i koliku naknadu za to dobiju? Zašto ne razgovaramo o tome kako se plaćaju briga i odgovornost? Trebamo se zapitati za koliko bismo preuzeli brigu za tuđu djecu? - kaže Sever. Napominje da u Međimurju imaju puno novih udomiteljskih obitelji koje su romske.
U DOMU 83 DJECE UMJESTO 60
- To su mahom sve mladi ljudi i kvalitetne obitelji, a dobra je stvar što nema jezične barijere te se i djeca brže i lakše prilagode - pojasnila je Sever.
Da su domovi za djecu prepunjeni, potvrdila nam je i Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Dječjeg doma Zagreb u Nazorovoj ulici, koji zbrinjava najmlađu djecu u dobi od rođenja do sedam godina.
- Situacija je takva da smo već više od godinu dana prepunjeni, imamo puno više djece nego što su naši kapaciteti. Zbog izdvajanja koji su hitne prirode dužni smo prihvatiti svako dijete koje dolazi na hitan smještaj. Trenutačno imamo oko 83 djece, a kapacitet bi nam trebao biti 60. Mi zbrinjavamo sve koji su hitni, kad je smještaj djeteta nužno realizirati. Takva hitna zbrinjavanja dolaze uglavnom iz situacija gdje su, prema procjeni stručnih radnika centara za socijalnu skrb, rizični, tj. ugrožavajući uvjeti za rast i razvoj djeteta. Nadamo se da se broj hitnih izdvajanja neće povećavati i da će jedan dio ove već smještene djece biti premješten u obitelji - kaže Kelava. Otkriva nam da im je Ministarstvo rada, obitelji i socijalne politike zbog povećanog broja upravo male djece koju imaju u domu omogućilo zapošljavanje četiri tete, medicinske sestre i predškolskih odgojitelja, koji su im od velike pomoći.
- Svakako je potrebno da se svi koji sudjelujemo u skrbi o djeci vezano uz perspektivu svakog djeteta maksimalno angažiramo kako bi djeca ostajala što kraće u ustanovi. Mi smo vrlo dobra ustanova, ali nemamo ono što im kvalitetna obitelj može pružiti, a to su osjećaj pripadanja i ljubav koja njima treba - dodaje.